Žene će tek skupiti snagu i javno progovoriti

Nakon Miroslava Aleksića Mike, za silovanje je optužen i Branislav Lečić Leka, ranije naveden kao „poznati moćnik iz filmske industrije“. Poznati glumac, političar i bivši ministar ovih dana brani se preko medija i društvenih mreža od optužbi glumice Danijele Štajnfeld koja je nakon devet godina i dvogodišnjeg liječenja od posttraumatskog poremećaja javno izgovorila ime svog silovatelja.

„Kada se pojavio slučaj žrtava Mike Aleksića u javnosti, Branislav Lečić je smislio da bude veliki aktivist protiv seksualnih zločina, a u momentu kada je on pozvao bivše učenike škole Mike Aleksića da uđu u njegovu glumačku školu, to je prelilo kap. Ja sam razumjela da više nije pitanje što će se sa mnom dogoditi u momentu kad progovorim, ovo je pitanje moje društvene odgovornosti za sigurnost svih tih đaka, da razumiju tko je njih pozvao u školu glume. Tad više nisam ništa razmišljala, to me je toliko prodrmalo i jednostavno došla sam do hrabrosti da govorim da sam žrtva silovanja. Ja sam znala da ću u jednom momentu progovoriti i ime, to sam sve vrijeme znala, ali sam čekala da budem osnažena, da budem hrabra i da se psihički spremim na reakcije koje će slijediti", rekla je Danijela Štajnfeld u ekskluzivnom intervjuu za „Insajder".

Osnaživanje je trajalo dugo, čak dvije godine, a svi nalazi s liječenja posttraumatskog poremećaja u Americi, gdje je Danijela provela prethodne godine, ali i jedan telefonski razgovor s Lečićem koji je snimila, predani su tužilaštvu. Lečić se, međutim, u medijima oglašava kao lažno optužen i kaže da je spreman ići na poligraf (detektor laži, op. ur.). Glumica je upravo tako i objasnila cilj snimke telefonskog razgovora – „da se osvijesti javnost koja je logika i razmišljanje tih naših silovatelja, koji nisu monstrumi, i nisu stranci, nego su to ljudi koje mi poštujemo, koji su u našem okruženju, koji su naše kolege, profesori, očevi, ujaci i tako dalje”.

Isto je za Miku Aleksića govorila i glumica Milena Radulović koja je prva hrabro istupila protiv svog učitelja glume, kojem je, kako je tada rekla, vjerovala, i ona i njezine kolegice. Pregršt negativnih komentara pojavio se u medijima na njezin račun, mahom od žena, ali i od starijih kolegica poput Eve Ras, koja je stala i u obranu Branislava Lečića, dok je za razliku od nje, Mirjana Karanović odbila igrati u predstavi s „ovim glumcem", kao i u svim drugim predstavama u kojima on igra.

S druge strane, hrabru Milenu Radulović koja je silovana maloljetna, podržala je cijela regija, a na društvenim mrežama napisane su brojne ispovijesti pod hashtagom #NisiSama, #NisamTražila i #NeJeNe.

„Dodir je vrlo intimna stvar"

Milenin slučaj podsjetio je i sugovornicu DW-a na njezino iskustvo spremanja prijemnog ispita za fakultet u jednoj privatnoj školi u Beogradu prije dvadesetak godina.

„Išla sam na sate crtanja u prestižnoj školi koja sprema đake za umjetničke škole i fakultete. Profesor je prišao i dok je obavljao korekturu (tako kažemo kada se razgovara o crtežu), sasvim slobodno je tijekom razgovora namjestio moj rajsfešlus na bluzi da bude na 'odgovarajućem’ mjestu. U tom trenutku ja ne vidim ništa čudno što je njegova ruka za trenutak ušla u moj privatni prostor. Važno je reći da je to period kada smo bili jako uplašeni i kada živimo mjesecima u neizvjesnosti od toga hoćemo li proći prijemni ispit za fakultet gdje se prima mali broj studenata", kaže sugovornica DW-a koja je željela ostati anonimna.

„Ja dolazim iz male sredine gdje su ljudi zatvoreni. O emocijama se ne govori, a kamo li da djecu uče o seksu, igrama, manipulacijama. Tada je to prošlo tek tako, i dobro je da se ništa slično nije ponavljalo. Danas, iz ove perspektive, kada sam i sama profesor i fotograf, i želim postići estetsko savršenstvo, na ’profesorovu ruku’ gledam drugačije. Dodir je vrlo intimna stvar. Smije li profesor namještati kragnu ili kosu studentima? Bi li to uradio i da je tu bio moj tata", pita se sugovornica DW-a.

„Žrtvi se mora vjerovati"

Bilo da je riječ o maloj ili velikoj sredini, žrtve seksualnog ili bilo kojeg drugog nasilja se osjećaju uvijek isto, žive u sramoti i u strahu. Glumica Danijela Štajnfeld kaže da je jedna stvar preživjeti nasilje, a druga preživjeti osudu društva zašto je uopće ikada bila žrtva nasilja. Upravo osnaživanjem žena koje su trpjele nasilje dva desetljeća se bavi Centar za djevojke iz Niša.

Tatjana Nikolić iz tog Centra kaže da se u ovakvim situacijama mora vjerovati žrtvi, da žrtva ne može izazvati nasilje, da je za nasilje kriv nasilnik i da on za to treba odgovarati i da se on treba stidjeti.

„To se treba ponoviti još tisuću puta da bi svaka od tih žena ili djevojka, koje je sramota, čula i onda zapravo i povjerovala da ćete joj vjerovati onda kada smogne snage da kaže, a nećete je osuđivati. To je zaista važno stalno govoriti, posebno zato što od okoline dobivamo reakcije sasvim drugačije. I sada se pokazalo da ljudi govore i pišu katastrofalne stvari na račun tih djevojaka ili žena“, kaže Tatjana Nikolić.

Ona ukazuje da se žene uglavnom jave nakon dužeg trpljenja, onda kada smognu snage, a ne u akutnoj fazi, i objašnjava da bi, u slučaju silovanja, najbolje bilo da se odmah ode liječniku i u policiju, upravo u toj garderobi u kojoj se zločin dogodio. Ipak, svjesna je da to ne može svatko.

„Skupiti snagu i javno iskoračiti“

Tatjana Nikolić ove mlade glumice vidi kao neizmjerno hrabre jer su uspjele sebi objasniti što im se dogodilo i shvatile da moraju progovoriti o tome, a posebno zbog toga što su to uradile iako su poznate ličnosti. „Ogromna. Ogromna hrabrost. Jako je to važno. Zaista im se divim. I veliku podršku smo sve mi dobile još iz prethodnog slučaja kada je Marija Lukić iz Brusa dobila Jutku (Milutina Jeličića Jutku, bivšega načelnika općine Brus, op. ur.) na sudu zbog seksualnog uznemiravanja, koje je, naravno, lakše djelo od silovanja, ali dobio je tri mjeseca. To su prvi primjeri, a tek će se događati da će žene skupiti snagu i javno iskoračiti“, kaže Nikolić.

Prema podacima niškog Centra za djevojke, tijekom 2017. godine je bilo 141 prijava za silovanje, a pravomoćno osuđenih 47. U 2018. godini od 107 prijava, osuđeno je 38, dok je u 2019. godini od 111 prijava polovica počinitelja seksualnog nasilja osuđena.