Žene bez imena

Više od dva tjedna se u Dohi razgovara o budućnosti Afganistana. Delegacije Vlade i talibana pokušavaju da se dogovoriti o mnogim temama, uključujući i prava žena – kao što su pravo na obrazovanje, rad i samoodređenje.

Dok se oni žestoko spore već i oko tehničkih stvari, žene u Afganistanu su se izborile za veliku stvar – ubuduće će u osobnim dokumentima pored imena oca, stajati i ime majke. Predsjednik Ašraf Gani potpisao je ovu izmjenu zakona.

Kampanju je prije tri godine pokrenula Lejla Osmani (28) pod hashtagom #whereismyname (gdje je moje ime). Ovo je fantastičan uspeh, rekla je Osmani za njemačku javnu televiziju ARD. „Ženama u Afganistanu uskraćena su mnoga prava, između ostalih i osnovno pravo na vlastito ime. Jedna žena se kod nas definira samo kroz vezu s muškarcem. Ona je ili majka jednog muškarca, njegova supruga, kći ili sestra. I to počinje u dobi već od sedme ili osme godine“, navodi Osmani.

„Mlade žene tako gube samopouzdanje i više se ne mogu razvijati", dodaje ona, „na kraju stvaraju neku vezu s muškarcem i prihvaćaju neki oblik ugnjetavanja."

„I tebe čeka ista sudbina“

Izgovoriti ime jedne žene u javnosti u Afganistanu mnogi shvaćaju kao uvredu časti. U rodnom listu djeteta do sada se unosilo samo ime oca. I na pozivnicama za vjenčanje stoji samo ime mladoženje, pa čak i na izvodu iz matične knjige umrlih i na nadgrobnim spomenicima nema imena žene, već samo imena muža preminule.

Ovu tradiciju ne žele održati samo talibani, već i druge konzervativne snage u Afganistanu. Od početka kampanje je Lejla Osmani dobila bezbroj prijetnji. „Prošlog tjedna mi je netko poslao fotografiju djevojčice iz Kandahara, kojoj je oderana koža s lica. Ispod nje je pisalo da i mene čeka ista sudbina, ako ne obustavim kampanju.“

Jedan glasnogovornik talibana je izjavio da ova islamistička teroristička skupina neće prihvatiti promjenu zakona.

Talibani su prethodno nekoliko puta nagovijestili da su spremni ženama osigurati prava. Ali, to mora biti u sklopu islamskog prava, rekao je Kairulah Kairkvah u intervjuu za arapsku televiziju Al Jazeera. Nekadašnji zatočenik u Guantanamu danas je član pregovaračke delegacije talibana.

„Prije nego što su Amerikanci došli u našu zemlju, ženama je bilo dobro. Ja sam bio guverner u Heratu i sjećam se posjeta delegacije UN-a. Obišli su škole za dječake i djevojčice. Djevojčicama je bilo omogućeno obrazovanje, a žene su imale svoja prava", rekao je on te dodao: „Prije svega nije bilo kaznenih djela za vrijeme talibana. Gotovo da nije bilo seksualnog nasilja ili maltretiranja žena. O tome Zapad ne želi znati. Oni pričaju samo o slobodi. Naša sloboda se kreće u okviru islamskog prava.“

Žene nisu smjele studirati

Dok su islamskim emiratom Afganistanom od 1996. do 2001. vladali talibani, djevojčice su smjele pohađati samo osnovnu školu. Žene nisu smjele studirati i raditi izvan kuće. Ako bi izlazile van, morale su biti kompletno pokrivene.

U pregovorima s talibanima se neće odustati od napretka koji je postignut u posljednja dva desetljeća, obećava predsjedatelj Visokog vijeća za pomirenje Abdulah Abdulah. Za to će se pobrinuti žene u pregovaračkoj delegaciji, ali i drugi, rekao je Abdulah u video konferenciji američkog trusta mozgova „Vijeće za međunarodne odnose“.

„Afganistan je drugačija zemlja nego prije dvadeset godina. To važi za mlade, za žene, za civilno društvo u cjelini, slobodne medije, procvat privatnog sektora. Ove promjene bi trebale prihvatiti sve strane, jer one su nepovratne", rekao je on.

Ali, to nije sigurno. Talibani su do sada imali uspjeha s postavljanjem uvjeta. Neki promatrači vide ogromnu opasnost da bi na kraju ženska prava mogla biti žrtvovana radi višeg cilja – mira u Afganistanu.