100 milijuna progonjenih kršćana

Deutsche Welle: Gospodine Müller, pet zemalja, u kojima su najviše progonjeni kršćani, su prije svega Sjeverna Koreja, Saudijska Arabija, Afganistan, Irak i Somalija. Vlada li takvo stanje godinama ili ima nekakvih promjena?

Thomas Müller: Uglavnom, može se reći da je to stanje koje vlada godinama. Sjeverna Koreja je, na primjer, jedanaesti put za redom na prvom mjestu naše rang-liste zemalja u kojima su kršćani najviše progonjeni i potlačeni. To nije začuđujuće, po onome što se može čuti iz zemlje. Posve će biti razumljivo o čemu se radi, kad se čovjek pita: "Što, zar tamo stvarno ima kršćana?". Ima ih, ali moraju se skrivati u apsolutno najdubljim područjima podzemlja. Čim ih se otkrije,svakako im prijeti radni logor, a ponekad i puno gore.

Postoje li zemlje u kojima se vidi drugačija tendencija, u kojima se progon kršćana smanjio?

Postoje zemlje gdje ima malo nade. Poneke zemlje u jugoistočnoj Aziji na primjer. Zemlja koju se tamo može istaći je Mijanmar, nekadašnja Burma, koja je zbog toga punila međunarodne novinske naslove, jer je vojna hunta predala barem dio svoje moći. Sve u svemu: jedna od većih manjina, koje žive u Mijanmaru, je kršćanska manjina Kachin. Vojska se i dalje bori protiv njih. Dakle, čovjek se svakako može pitati, tko ima stvarnu moć u Mjanmaru? Je li to vojska ili je to predsjednik? A u ovom slučaju Kachin ili također Shan i druge manjine protiv kojih se vojska bori, ali na kraju kršćani izvuku deblji kraj. Tamo su posebno na meti crkve, jer se tamo skrivaju ljudi.

Progon kršćana ima različite aspekte, od fizičkog nasilja do diskriminacije u svakodnevnom životu, u državnim službama, a i u trgovinama. Postoji li ovdje neka tendencija? Je li progon kršćana postao nasilniji?

Tendencija koju mi vidimo je da je prije država bila progonitelj. Na primjer, kada mislimo na komunizam. I to se u posljednjim godinama malo pomaklo, Vlada je primijetila, da je na udaru svjetske javnosti, ako radi protiv kršćana ili nekih drugih manjina. Neka se radije potiču neke neovisne ili navodno neovisne grupe, koje će ustati protiv kršćana. Sve u svemu, mora se reći da se situacija nažalost nije poboljšala, niti je nasilje postalo manje. Upravo u jednoj zemlji, u koju se polagalo puno nade, kao što je Egipat, u posljednje vrijeme bilježe se teški napadi na koptsku manjinu, tamo gdje je najmanje 8-10 milijuna ljudi, a neki govore i o mnogo više. Zato ovdje više ne možemo govoriti o arapskom proljeću.

Vi ne obuhvaćate progone kršćana diljem svijeta samo u apstraktnim brojkama, nego mnogo analizirate unaprijed. Može li se govoriti o nekim istaknutim trendovima?

Vidimo da je islamski ekstremizam uzeo sve više maha. Postoje neke grupe koje su u međuvremenu nažalost dospjele čak i do zapadnih medija. Ja spominjem sada tamo samo Boko Haram u Nigeriji, gdje uvijek iznova postoje teški napadi, posebno na kršćane. Jedan drugi primjer iz ove godine je bio Mali, gdje su u protekloj godini za vrijeme našeg promatranja, islamisti zauzeli cijelo područje sjevera. Aktualan je i napad na Crkvu u Pakistanu, jedan od najtežih napada, koji je bio na kršćanske crkve u ovoj zemlji do sad. Dakle, nasilje se povećalo i nije fokusirano na neku određenu regiju.

To što Vi opisujete pokazuje tmurnu sliku. Je li to vaša prognoza za progon kršćana u budućnosti?

Bez obzira na sve demokratske tendencije u raznim zemljama, ja u njima ne vidim nikakve promjene, sve dok se ne shvati da demokracija nije održavanje izbora već i zaštita manjina.To ne vrijedi samo za zemlje, koje sam upravo spomenuo, nego i za demokratske zemlje, kao na primjer: Indonezija, gdje demokracija već nekoliko godina dobro funkcionira. Ali ni tamo zaštita manjina nije zajamčena, djelomično postoje nasilni napadi na kršćane, a djelomično se odmah i jednostavno zatvore crkve.

Opisujete mehanizam koji je odmah vidljiv. Ali to nije prognoza. Kako izgleda vaša procjena za budućnost?

Moja procjena je, da neće biti poboljšanja, barem ne širih razmjera. Uvijek u svakoj pojedinoj zemlji može biti promjena. Postoji zemlja kao na primjer Butan, gdje se svakako vidi, da kršćanima posljednjih godina ide na bolje, ali pritom još uvijek nemaju slobodu. Ali dokle god islamski ekstremisti imaju jak dotok, to izgleda loše. I dok god se to ne smanji - a za to za sada nemamo nikakvih naznaka - rekao bih da neće biti poboljšanja.

Thomas Müller (pravo ime je poznato redakciji) je pravnik i radi kao analitičar u organizaciji Open Doors, nadreligijskoj kršćanskoj humanitarnoj organizaciji, koja podupire progonjene kršćane u više od 50 zemalja koje imaju ograničenu vjersku slobodu. Open Doors svake godine osim toga radi studiju o broju progonjenih kršćana i političkoj pozadini.