100 € za bocu mineralne?

Američka mineralna voda "Bling" doista se prodaje za takvu nevjerojatnu svotu. Doduše, boca je od poznatog proizvođača kristala Swarovskog a začepljena je čepom od prirodnog pluta, kao vrhunsko vino. Wilfred Kopf, direktor restauranta glasovitog i ekskluzivnog hamburškog hotela "Atlantic Kempinski" priznaje: to je već dekadentno. Ali doista dolaze osobiti gosti koji naručuju tu mineralnu vodu - više kao vic.

Ipak: ta mineralna voda košta više nego kućni pjenušac hotela. Neki gosti, objašnjava hamburški ugostitelj, naručuju vodu zbog kristalne boce jer su uopće ludi za proizvodima ove austrijske tvornice kristala: nose kristalne ukrase Swarovskog i na cipelama, haljini, mobitelu - i onda je logično da naručuju i tu mineralnu vodu. Za zvijezde i zvjezdice u Americi je ta mineralna već odavno hit: teče na zabavama MTV-a, na dodijeli nagrade Emmy, a pojavljuje se i na spotovima hip-hop grupa - kao statusni simbol.

Skupa voda je praktično ista kao i ona iz vodovoda

Prema navodima proizvođača, ta voda je doista nešto osobito: uzima se sa izvora u Tennesseeu i protiče kroz devet različitih filtera. Među ostalim, tretira ga se ozonom, zrači ultra-ljubičastim zrakama i provodi kroz mikro-filtere prije nego što dođe u bocu. Ali da li je zato ta voda bolja ili zdravija? Angelika Michael-Dress iz odjela prehrane Saveznog ureda za zaštitu potrošača ozbiljno sumnja: "Voda iz slavine je isto tako zdrava". Štoviše; kome je stalo do zaštite okoliša, taj bi ionako trebao prije posegnuti za vodom proizvedenom u njegovoj regiji ili doista, za vodom iz vodovoda. Jer treba se i sjetiti, koliko se ugljičnog dioksida potroši dok ta voda ne dospije do vašeg stola.

Ali u mnogim hotelima je trenutno u velikoj modi, imati popis i po četrdeset mineralnih voda na izbor. Pri tome, nema granica egzotičnim izvorima: bilo da je riječ o mineralnoj vodi "Voss" iz divljina Norveške, "Ty nant" iz Walesa ili "Fiji" sa Južnih mora. Cijenik se proteže od deset pa do rečenih 100 eura, a u međuvremenu su se pojavili i osobiti somelières koji preporučuju "pravu" mineralnu vodu. Doduše, takve ekskluzivne želje i željice nekih gostiju ne odražavaju opće raspoloženje na tržištu mineralnih voda.

Domaći izvori presušuju - zbog rata cijenama

Jer, usporedno sa potražnjom za dragocjenom kapljicom vode iz dalekog svijeta, sve više malih i srednjih proizvođača mineralnih voda u Njemačkoj se bore za goli opstanak. Razlog nije nedostatak potražnje: potrošnja mineralne vode u Njemačkoj raste već decenijama. Dok je 1950. po glavi stanovnika popijeno samo 3,8 litara mineralne u čitavoj godini, prošle godine je to bilo 132 litre. Utoliko je mineralna postala najomiljeniji bezalkoholni napitak.

Problem za male njemačke proizvođače su trgovci - osobito discounteri. U samo nekoliko godina su jeftine mineralne vode iz "Aldija", "Lidla", "Plusa" i svih ostalih, udvostručile su svoj udio na tržištu. Jer, oni nude mineralnu vodu po dumping cijenama, često i po samo 16,5 centi za bocu od litre i pol.. Utoliko Sandra Murphy, glasnogovornica Udruge njemačkih proizvođača mineralne vode kaže: potražnja se razvija bolje nego promet. A mali proizvođači ne mogu izdržati rat cijenama - a cijene padaju i usprkos povećanju poreza na dodanu vrijednost početkom 2007.

Günther Gunder, predsjednik uprave Udruženja njemačkih veletrgovaca napitaka vidi još jedan problem: njemačka industrija čini premalo kako bi stvorila ime oko svojih proizvoda. Tek donekle je izuzetak "Apolinaris", ali ako i njemačkog potrošača upitate, koje mineralne vode poznaje, čut ćete uglavnom francuska imena: "Evian", "Vittel" ili "Volvic". Guder apelira i na promjenu svijesti potrošača: umjesto globalizacije treba se vratiti korjenima i regionalnim vrijednostima - pa tako i onim tekućim kao što je mineralna voda. Inače njemačku industriju mineralne vode čekaju crni dani.