13. Documenta - smotra proizvoljnosti

Carolyn Christov-Bakargiev je u zadnjih 100 dana bila prilično suzdržana. Sasvim suprotno od onoga kakva je bila u tjednima i mjesecima prije izložbe u Kasselu. Tada je američko-talijanska kustosica bugarskog porijekla pričala o svemu i svačemu. Pritom je uvijek iznova ponavljala litaniju da ona sama nema koncept za svoju dOCUMENTU već da će prepustiti umjetnicima i djelima da šalju poruke. To je bio svakako vješt strateški potez. Deseci tisuća posjetitelja pohrlili su i ovoga puta u Kassel kako bi stekli vlastiti dojam o 13. izdanju Documente. Već na poluvremenu, nakon 150 dana, organizatori su se mogli pohvaliti rekordom od 400.000 posjetitelja.

Koncept - da koncepta nema

Neupitno je da to uspjeh. Ono što ostaje upitno je koliko ima smisla da jedna tako velika izložba umjetnosti, tako velika između ostalog i zato što se održava svakih pet godina, nema koncepta? Je li to uopće moguće? Pogotovo kad se zna da je kustos/-ica Documente i njezina središnja institucija - on/ona određuje koji će umjetnik biti pozvan, koje će djelo biti izloženo. Kustos/-ica je najutjecajnija osoba aktualnog izdanja izložbe u Kasselu i njegove/njezine odluke i same na neki način postaju neka vrsta umjetničkog djela. Ove godine je tu središnju ulogu imala Carolyn Christov-Bakargiev. Ona je pozvala oko 200-injak umjetnika iz cijelog svijeta. Oko 100 djela je napravljeno posebno za ovu Documentu. Opravdala je ove godine svoj dodatak imenu - "svjetska izložba umjetnosti" - i činjenicom da je imala tri manje "podružnice": u Kabulu, Kairu i Banffu (u Kanadi).

Documenta u XXL izdanju

Carolyn Christov-Bakargiev je obećala dugi "frenetični, živi, zveckavi ples" i doista u Kasselu nije bilo čega nije bilo: slika, skulptura, novih djela, starih dijela, djela živućih umjetnika, djela mrtvih umjetnika, video-instalacija, filmova, kompjuterske umjetnosti, fotografije, grafike, glazbe, književnosti, arhitekture, filozofije, dizajna - a da ponekom prirodoslovnom duhu to ne bi bilo premalo: i zoologije, astronomije, ekologije, ekonomije, kemije, fizike, medicine i psihologije. Svega je toga bilo - u nekom obliku, na nekoj od bezbrojnih lokacija. Ono u čemu se slažu i "obični smrtnici" i upućeni posjetitelji ovogodišnje smotre umjetnosti u Kasselu je da je ona bila jedan XXL-proizvod.

Raznovrsnosti 13. izdanja dOCUMENTA nije bilo granica - tako je kiosk s ekološki uzgojenim voćem i povrćem proglašen umjetničkim djelom, baš kao i zvučna instalacija na glavnom trgu, projekcije filmskih ciklusa i razne podijske diskusije, privremeni grad od šatora u kojemu su sudionici sa svih mogućih strana prosvjedovali protiv svih mogućih negativnih posljedica neograničenog rasta.

Umjetnost je sve i sve je umjetnost - to su već proklamirali mnogi. Sjetimo se samo slavnog Josepha Beuysa. Carolyn Christov-Bakargiev je sigurno otišla još korak dalje. Time je, konstatirat će poneki dobrohotni kritičar i posjetitelj - otvorila nove puteve mišljenja i nove perspektive. Ali proglašavajući sve i svakoga umjetnošću i umjetnikom bez dvojbe je kustosica 13. Documente od nje učinila veliki parkur proizvoljnosti.

Za svakoga ponešto

Svatko je u njemu mogao pronaći nešto za sebe - to se može slaviti kao veliko oslobođenje, ali može se i žestoko kritizirati. "Da Christov-Bakargiev ne želi govoriti o kriterijima, o razlikama, o kvalitativnim padu umjetničke obrazovanosti jednostavno je veliki peh", smatra tako jedna kritičarka. Jedan njezin kolega zaključuje: "Osjeća se da se trebalo za svakoga naći ponešto, da je trebalo zadovoljiti široki spektar oprečnih očekivanja. Zato imaš djelo koje izražava radikalno-konceptualnu kritiku tržišta pored folkorističkog ezoteričnog kiča, teške četverosatne autorske filmove pored prozračnih instalacija sa začinskim biljem i cvijećem." Zločestiji će pak konstatirati da je zapravo to bio glavni koncept kustosice ovogodišnje Documente - dopasti se svima, odnosno bombardirati posjetitelja s toliko djela, tema, tehnika, lokacija, da na kraju on  nema šanse sve vidjeti pa se ne usuđuje ni izreći neku oštru osudu.

Manje prizvoljnosti, više kriterija!

Podatak o 860.000 posjetitelja mogao bi se uzeti kao dokaz da je taktika Christov-Bakargieve bila mudra i uspješna. Ali činjenica je da stručna publika svakih pet godina pohodi Kassel - kolikogod dobra ili loša izložba bila. Mega-spektakl u Kasselu ne može zaobići nitko tko na bilo koji način ima veze s umjetnošću. Documenta je mašinerija koja živi svojim životom i čiji rad nije nužno povezan s osobom koja trenutno stoji u strojarnici. To je način na koji funkcioniraju sve velike, elitne kulturne manifestacije. Ali mnogi će se složiti sa zaključkom kritičara jedne velike njemačke dnevne novine koji kaže: "Nadamo se da će 14. izdanje Documente za pet godina ponovno jasnije definirati teme i pokušati postaviti neke kriterije - bez obzira na kojemu području to bilo."