40 godina Solidarnosti – priča o padu komunizma

31. kolovoza 1980. se tada još nepoznati električar u brodogradilištu Lech Wałęsa našao za istim stolom s tadašnjim zamjenikom premijera Mieczyslawom Jagielskim kako bi potpisali zajedničko priopćenje. Najvažniji ustupak poljske komunističke vlade poslije višetjednog štrajka bilo je osnivanje sindikata. Tako je 17. rujna nastala Solidarnost (poljski: Solidarność),  prva slobodna i samostalna sindikalna organizacija iza Željezne zavjese. Wałęsa tada nije vjerovao da će komunisti to zaista dopustiti. On se još uvijek sjećao radničkih prosvjeda u Poljskoj 1956., a potom i 1970. i 1976.

U brodogradilištu Lenjin u Gdanjsku Wałęsa je radio od 1967. Brodogradilište je gradilo brodove za strane naručitelje i time zarađivalo značajne iznose deviza za Poljsku. Štrajk u brodogradilištu je počeo sredinom kolovoza 1980., ali manjih prosvjeda je na drugim mjestima u Poljskoj bilo još u srpnju. Inspiraciju je milijunima Poljaka udahnuo poljski papa Ivan Pavao II. kada je na jednoj misi u Varšavi 1979. poručio sunarodnjacima: „Ne bojte se".

Ljudi su bili bijesni na komunističku vlast koja je bila na čelu zemlje 35 godina, uživala je privilegije, a gospodarstvo je bilo u teškom stanju. Poljska je imala 35 milijuna stanovnika - 10 milijuna njih se upisalo u Solidarnost u samo nekoliko tjedana.

Snaga radnika

Njemački povjesničar Peter Oliver Loew smatra da je Solidarnost bila posebna jer je predstavljala radnički pokret: „Kada na ulicu izađe nekoliko intelektualaca to ne vodi u revoluciju. Ali kada je u štrajku pogon koji zarađuje dobar dio državnih deviza, onda on time dovodi u pitanje komunistički sustav, koji svoju legitimnost crpi iz proletarijata." 

Wałęsa je stalno imao na umu da bi prosvjedi mogli završiti u krvi: „Moraš biti potpuno odlučan, inače ne možeš voditi ljude. Nema više obitelji, ni smrti, ni novca. Znao sam da me svakog trenutka mogu ubiti. Ali sam mislio da me mogu ubiti ali ne i pobijediti."

Poljska borba za slobodu

Istočnonjemački oporbenjak Joachim Gauck, koji je kasnije postao predsjednik ujedinjene Njemačke, doživio je poljska zbivanja uz „oduševljenje i skepsu". U Istočnoj Njemačkoj, kaže on, nije bilo nade da će se dogoditi promjene poslije nasilnog gušenja radničkog ustanka 17. lipnja 1953. i poslije gradnje Berlinskog zida. U Poljskoj je prema Gaucku postojala višestoljetna tradicija obrane vlastitog identiteta od bilo koje vlasti, kada god je moguće. Gauck je prilikom jednog posjeta Poljskoj rekao: „Jezik slobode je poljski."

U studenome 1989. kada je pao Berlinski zid Poljska je već imala prvog nekomunističkog premijera. U proljeću te godine su vlada i Solidarnost vodili razgovore, u lipnju su održani prvi djelomično demokratski izbori u Poljskoj.

Visoka cijena slobode

To prednjačenje u borbi protiv komunizma imalo je visoku cijenu. 13. prosinca 1981. je okončan san o slobodi, rođen u Gdanjsku godinu dana prije toga. Vlasti su proglasile ratno stanje koje je trajalo do 1983. i koje je drastično ograničilo prava pojedinca. 10.000 pripadnika oporbe je uhićeno. Deseci njih su ubijeni. Solidarnost je prešla u ilegalu i tek 1989. se smjela ponovo registrirati. Sa Zapada su stizale proturječne reakcije. Tadašnji socijaldemokratski kancelar Zapadne Njemačke Helmut Schmidt je procijenio da ratno stanje ima stabilizirajuću ulogu, Washington i London su oštro osudili ovakav potez poljske vlade. Antikomunistička oporba u Poljskoj je dobila snažnu podršku iz Norveške jer je Wałęsi 1983. dodijeljena Nobelova nagrada za mir.

Naslijeđe Solidarnosti  

Solidarnost je u međuvremenu dio osnivačkog mita moderne Poljske. Kada je poljski premijer Mateusz Morawiecki rekao da je „današnja Poljska narasla iz Solidarnosti“ onda je on govorio iz duše većine Poljaka, neovisno o njihovom političkom opredjeljenju. Solidarnost je objedinila brojne političke struje od ljevice do desnice.  Upravo zato je danas predmet političke debate. „Mnogi imaju pravo pozvati se na kontinuitet sa Solidarnosti, ali trenutno vidimo da u Poljskoj predstavnici desnice na vlasti, vladajuće stranke Pravo i pravda, samo za sebe reklamiraju pravo da njeguju to naslijeđe“, kaže njemački stručnjak za poljsku povijest Peter Oliver Loew.

Wałęsa – heroj ili izdajica?

Ova konzervativna stranka je na vlasti pet godina i koristi svaku priliku za promociju heroja Solidarnost i koji su politički bliski vlastima. Lech Wałęsa, koji je bio predsjednik Poljske od 1990. do 1995., ne spada u rado viđene goste jer oštro kritizira antiliberalni kurs vlasti. On je trn u peti vladajuće stranke. U medijima bliskim vlasti Wałęsu godinama predstavljaju kao agenta komunističke državne sigurnosti. 2015. godine su pronađeni dokumenti koji ukazuju na njegovu suradnju s tajnom policijom. Navodno je 1970. bio prisiljen na to kada je uhićen s još 130 ljudi poslije prosvjeda protiv vlade. Kontakt s policijom prekinut je krajem sedamdesetih, još prije njegovog angažmana u Solidarnosti. 

Debata o tome je li Wałęsa bio heroj ili izdajica, jesu li ga njegove kasnije zasluge oprale od krivice, dijeli Poljsku sve do danas. Kao i svake godine, i ovaj put će proslava godišnjice nastanka Solidarnosti protjecati u sjeni ove svađe.