Osam godina je puno vremena u politici. Za predsjednika u SAD-u to su dva mandata, maksimalno vrijeme dakle koje netko može provesti u Bijeloj kući i utjecati na politička zbivanja. Osam godina bi dakle u svakom slučaju trebalo biti dovoljno da se shvate dimenzije nekog političkog izazova i da se pronađe primjeren odgovor. U Njemačkoj tih osam godina očito nije bilo dovoljno.
2013., dakle prije osam godina, u Njemačkoj je formirana stranka Alternativa za Njemačku (AfD), ona je na scenu stupila s ciljem mijenjanja zemlje – i to s desna. AfD je pokrenuo kampanju protiv zajedničke europske valute, protiv eura. Ali od samog početka u stranci su se okupljali i rasistički huškači i razni etnički nacionalisti. Usprkos tome (ili baš zbog toga?) AfD do danas je uspješan: stranka je u Bundestagu, zastupljena je u svih 16 parlamenata u saveznim zemljama, a i u brojnim komunalnim parlamentima. Na istoku Njemačke je AfD danas jedna od najjačih političkih snaga.
Zaduženi za borbu protiv desnog ekstremizma
Taj uspjeh je AfD-u priskrbio milijune eura kojima se u Njemačkoj iz državne blagajne financira rad političkih stranaka. Ali taj uspjeh AfD-u prije svega osigurava politički utjecaj. U Bundestagu su druge parlamentarne stranke AfD-u sada prepustile „pravo prvenstva” oko preuzimanja predsjedanja važnim Odborom za unutarnje poslove. I to baš Odbor za unutarnje poslove! On je zadužen za delikatne zadaće, na primjer za borbu protiv desnog ekstremizma, za rad tajnih službi i za – azil.
Osoba koja predsjeda Odborom za unutarnje poslove je svojevrsni kontakt Bundestaga sa sigurnosnim aparatom. I tu dužnost bi sad trebao preuzeti neki zastupnik one stranke koju, i to jednim njezinim dijelom, sigurnosne službe u Njemačkoj označavaju kao protuustavnu? Stranke koja je imala i još uvijek ima brojne članove koji još uvijek simpatiziraju s Hitlerom i nacionalsocijalizmom? Stranku koja okuplja brojne nositelje mandata, koji ne smiju više obući uniformu policije ili vojske – zato što je upitna njihova odanost ustavno-pravnom poretku? To je groteskno. I to nikako nije odraz demokracije koja je u stanju obraniti se od napada na nju!
Ali pravila demokracije kažu da izabrane stranke imaju određena prava – neovisno o njihovom svjetonazoru. To vrijedi i za AfD. Ali kad se radi o tome koje dužnosti AfD smije obnašati u nekom konkretnom slučaju, to je onda politička odluka. I ta je odluka bila u rukama većih stranaka u parlamentu, i one su mogle reklamirati za sebe predsjedanje Odborom za unutarnje poslove. Ali to očito nisu napravile. 40 članica i članova Odbora, radi se o zastupnicama i zastupnicama Bundestaga, nisu većinski podržali kandidata AfD-a koji je bio predložen za predsjednika Odbora. I to je njihovo pravo. Ali taj potez AfD-u samo nudi nove razloge zbog kojih se može javno stilizirati kao – žrtva.
Uspjeh AfD-a je neuspjeh demokratskih stranaka
Novim vladajućim strankama SPD-u, Zelenima i FDP-u, te konzervativnim oporbenim strankama CDU/CSU, druge funkcije su iz raznih razloga bile važnije. To je strašno. Zato što Njemačku već godinama „drma“ val mržnje i huškanja. S pravom je nova ministrica unutarnjih poslova Nancy Faeser označila desni ekstremizam kao najveću opasnost za Njemačku. Brojna desno-ekstremno ubojstva, antisemitizam, stotine napada na izbjeglice: kriminalističke statistike su alarmirajuće! A sve radikalniji korona-protesti samo podcrtavaju koliko je eksplozivan politički ekstremizam. A demokratske stranke posrću i oklijevaju u njihovim odgovorima na te izazove.
U debati oko AfD-a se argumente protiv te stranke često odbacuje s tvrdnjom da se tu radi o tipičnom njemačkom označavanju političkih protivnika „nacistima”. To što je netko desno, ne znači da je odmah nacist, tvrdi se. A pritom su reference AfD-a prema Hitleru i nacionalsocijalizmu, prema etničkom nacionalizmu i mržnji prema demokraciji jednostavno činjenica – činjenica koju kreira sami AfD! To je sve dokumentirano od strane istraživačkih platformi i novinara. I, začuđujuće, često i od strane samo AfD-a.
Majstori umanjivanja…
Zato je tako važno da konkurentske stranke u odnosu prema AfD-u ne misle primarno na svoje vlastite šanse na izborima. Da se iz straha od gubitka glasova birača libe konfrontacije s AfD-om. I da, upravo suprotno, aktivno traže konfrontaciju s tom strankom. S ciljem preživljavanja demokracije.
AfD će se, ako netko od njihovih zastupnika bude izabran, „okititi” titulom predsjednika ili predsjednice Odbora za unutarnje poslove. To je samo jedan mali djelić u mozaiku njihove velike strategije: svoj radikalni potencijal AfD umanjuje uz pomoć plašta preuzimanja državno-političke odgovornosti u njemačkim parlamentima.
Izborni uspjesi AfD-a su već promijenili Njemačku. Pogotovo na istoku Savezne Republike mnoga mala udruženja i savezi se žale da mržnja i huškanje sve više postaju sastavni dio života. Kompletni razmjeri te štete ne mogu se možda vidjeti nakon prvih osam godina. Ali u osam godina moguće je postaviti temelje za stvaranje ogromne štete.
Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu