„Ako samo slušate državu, umrijet ćete od gladi“

Izvješće UN-a pod nazivom „Cijena su ljudska prava" zasniva se na intervjuima s više od 200 sjevernokorejskih izbjeglica koji su vođeni u protekle dvije godine. U njemu je prikazana sumorna slika svakodnevnog života. Posebno je u fokusu bila siva ekonomija, privatni biznisi koji čine oko 50 posto bruto-društvenog proizvoda.

S obzirom na to je privatni sektor u sivoj zoni, Sjevernokorejci koji se bave privatnim poslovima redovno su žrtve državne samovolje i korumpirane vlasti. Mnogi stanovnici čija egzistencija zavisi od polulegalne trgovine u svakom trenutku mogu biti kazneno gonjeni. Samo oni koji su u mogućnosti platiti mito mogu izbjeći kaznu.

Pritom, znatan dio stanovništva nije u stanju doseći pristojan životni standard. Sjeverna Koreja nije uspjela „uspostaviti funkcionalan privatni sektor kako bi ublažila ekonomske probleme većine stanovništva", navodi se u izvješću u kojem se citiraju riječi jednog izbjeglice: „Ako samo slušate državu, umrijet ćete od gladi."

Posljedice gladnih godina

Da bi se shvatio ekonomski sustav pod dinastijom Kim, treba se osvrnuti na devedesete godine: sjevernokorejsko gospodarstvo se potpuno urušilo nakon raspada Sovjetskog Saveza, daleko najvažnijeg isporučitelja nafte i trgovinskog partnera.

Pored toga, uslijedio je i niz dugih razdoblja suše praćenih poplavama. Loše žetve dovele su do ozbiljne gladi: Prema opreznim procjenama, umrlo je nekoliko stotina tisuća ljudi. Namirnice koje je država desetljećima dijelila stanovništvu dospijevala su tek do malobrojne elite.

Katastrofa je dovela do promjena: praktično preko noći, gospodarstvo koje je bilo vođeno staljinistički, više nije bilo u stanju opskrbljivati stanovnike. To su bili počeci crnih tržišta koja su se ubrzo proširila po svim pokrajinama, usprkos represiji režima. Sjevernokorejski trgovci počeli su krijumčariti robu preko granice s Kinom, prodajući svoju hranu i robu na neformalnim tržnicama.

Posebno nemilosrdni kapitalizam

„U Sjevernoj Koreji trenutno vlada posebno nemilosrdni oblik kapitalizma, pomalo kao u vrijeme industrijske revolucije u Engleskoj: s jedne strane, možete zaraditi bogatstvo čak i u skromnim okolnostima – ako naporno radite, ako ste nemilosrdni, lukavi i ako možete manipulirati", kaže Andrej Lankov sa Univerziteta „Kokmin" u Seoulu. „Istodobno možete umrijeti od gladi", dodaje on.

Lankov, koji je kao mladi student iz Sovjetskog Saveza jedan semestar proveo na Sveučilištu „Kim Il Sung" u Pjongjangu, godinama promatra uspon nove trgovačke kaste: dio elite ponovo postaju bogati Sjevernokorejci iz politički nepodobnih porodica kojima su do sada uskraćivane sve privilegije. Međutim, „donju" – što na korejskom znači „prinčevi novca" – nisu opozicionari, već radije imaju pragmatičan odnos sa starom političkom elitom. Revolucija je loša za biznis, kaže Lankov.

Sokeel Park iz nevladine organizacije „Liberty in North Korea" godinama surađuje sa sjevernokorejskim izbjeglicama kako bi im pomogao prilikom bijega, a zatim i kada stignu u Južnu Koreju. On potvrđuje ocjene u izvješću UN: „Sjevernokorejske izbjeglice mi stalno govore da u Sjevernoj Koreji moraju prekršiti zakon da bi preživjeli i kažu da novac rješava sve probleme."

Prema Parku, mnogi Sjevernokorejci podmićuju svoje pretpostavljene, tako da se ne moraju pojavljivati na svom radnom mjestu i umjesto toga se bave unosnijom trgovinom.

„Na izvjestan način, izvješće UN-a poziva Pjongjang da surađuje u legalizaciji tržišnih aktivnosti u zemlji", kaže Andray Abrahamian, stručnjak za Koreju na institutu Griffit Asia sveučilišta Stanford. Kaže da je režim krajem 2015. usporio gospodarske reforme, zbog zaoštravanja sukoba s SAD-om oko nuklearnog oružja. Prije nego što nastavi s ekonomskim reformama, Sjeverna Koreja želi stabilizirati svoju geopolitičku situaciju, kaže Abrahamian.

Jednostrano izvješće UN-a?

Međutim, stručnjaci kritiziraju i izvješće UN-a: Martin Weiser, neovisni istraživač Sjeverne Koreje u Njemačkoj, ukazuje na nekoliko slabosti ove studije: na primjer, UN se fokusirao isključivo na izjave sjevernokorejskih izbjeglica i samo ih preuzeo – bez ikakvih komentara.

Govoreći za DW, Weiser upućuje na smjernicu Ministarstva za javnu sigurnost Sjeverne Koreje iz 2009: tamo piše da ne bi trebalo kažnjavati sve tržišne aktivnosti stanovništva, nego samo one koje dovode do „prekomjernog profita".

U izvješću UN-a nema diferencirane perspektive. Naime, prije dvije godine njemački stručnjak proslijedio je tekst ovog zakona ispostavi Vijeć za ljudska prava UN-a u Seoulu, ali odgovor nije dobio.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android