Albanci ne znaju srpski, Srbi još manje albanski

Mladi Srbi, južno od Ibra, iz dana u dan su sve pragmatičniji. Shvaćaju da je poznavanje albanskog prednost, ali i nužnost kako bi opstali, trgovali ili našli posao u kosovskim institucijama. Damir Stoiljkovic iz Štrpca, student treće godine Povijesti na Sveučilištu u Mitrovici, ne zna albanski, ali volio bi ga naučiti: „Ja bih se prijavio kada bi se organizirali tečajevi (albanskog). Na taj način, prvo unapređujem sebe kao osobu, a kao drugo, to je za posao u budućnosti jako bitno. Jer ako danas znaš srpski, engleski, albanski – posao ti je 95 posto zagarantiran“, smatra Stoiljković.

Slično misli i Dejan Vlajković, radnik u novoformiranoj općini Klokot. Njegov, ali i albanski većine njegovih sugrađana nije dovoljan „ni za elementarnu komunikaciju“. S druge strane: „Albanci su mnogo više zainteresirani za učenje srpskog jezika i mnogo bolje govore srpski nego mi albanski. Koliko sam upoznat tečajeva (albanskog) nije bilo. Ne postoji neko posebno zanimanje za to. Sve ovo što se događa i ljudi koji poznaju albanski, to je samo njihova dobra volja da nauče taj jezik“, kaže Vlajković.

Koliko jezika znaš …

Spasa Andrejević se prije desetak godina među prvima vratio u Novake kod Prizrena. Zaposlen je u općinskoj kancelariji za zajednice. „Ja mislim da jako dobro poznajem albanski i ponosim se zbog toga što znam. Još učim i usavršavam ga, zato što je to potrebno. Ne samo zato što živim ovdje – gdje god da sam. Što više jezika znam, smatram da sam u boljoj poziciji“, ističe Andrejević.

I Albanci različito razmišljaju o poznavanju srpskog jezika. Najveći broj mladih ga ne govori, a stariji su ga svojevremeno naučili u vojsci, na poslu, preko sredstava javnog informiranja ili školi. „Srpski jezik znam malo: 'Dobar dan – kako si'. Naučio sam to u Crnoj Gori kad sam bio u izbjeglištvu za vrijeme kosovskog rata. Ukoliko mi zatreba naučit ću ga. Ali Srbi su izvršili genocid nad nama Albancima“, riječi su Albana Krueziua, srednjoškolca iz Dečana.

Sjena prošlosti

„Ne vjerujem da treba da naučim srpski jezik. Zna se što su nam uradili Srbi i zašto bih učio njihov jezik? Dovoljni su mi albanski i engleski“, kaže Adem Kuchi, student druge godine Fakulteta za biznis u Peći.

„Mislim da treba da znam srpski. Treba da ga učimo i u školi i na fakultetu. Kada završim studij radit ću u nekoj informativnoj kući, a ne znam srpski ili druge slavenske jezike. To neće biti dobro. To je veliki minus za mene. Ali nisam imala priliku da ga naučim ili da se susrećem sa srpskim jezikom“, tvrdi Liridona Krueziu iz Uroševca, studentica novinarstva na Sveučilištu u Prištini.

Sociolog Ismail Hasani korjene takvog stanja vidi u događajima devedesetih godina prošloga stoljeća i raspadu bivše Jugoslavije. Po njemu, postoji otpor i kod jedne i kod druge zajednice za učenjem „onog drugog“ jezika. Po njemu, za takvo stanje dodatni problemi su i: „Nesuglasice između prilagođavanja plana i programa Ministarstva za obrazovanje, znanost i tehnologiju Republike Kosova s jedne strane i ono što plan Marttija Ahtisaarija omogućuje entitetima – da imaju nastavu na svojim materinskim jezicima. Nema prilagođavanja nastavnih planova i programa. Tu treba da ispune svoje zadatke institucije, škole... a to je zadatak Ministarstva za obrazovanje Republike Kosova“, ocjenjuje taj sveučilišni profesor.