Američki san i java Martina Luthera Kinga

Na primjer - da se na američkim predsjedničkim predizborima kandidira tamnoputi kandidat Barack Obama, koji osvaja ne samo glasove nego i srca milijuna Amerikanaca, kao i simpatije cijele svjetske javnosti. Prije 40 godina, kada je na današnji dan (4.4.1968.godine) ubijen borac za ljudska prava Martin Luther King - to je bilo apsolutno nezamislivo. U to je vrijeme Amerika još uvijek bila zemlja aparthajda.

Od Amerike načiniti bolju naciju

"Dame i gospodo. Moram vam se na kratko obratiti s tužnim vijestima za sve građane i miroljubive ljude svijeta. Martin Luther King ubijen je večeras u Memphisu u državi Tennessee." Tu je vijest objavio Robert Kennedy za vrijeme svoje predizborne kampanje na američkim predsjedničkim izborima 1968. godine. King je ubijen u svojoj sobi na balkonu motela Lorraine - to je bio jedini motel u kojem su crnci smjeli odsjedati. Dan ranije King je održao svoj posljednji govor pred oko 3.000 slušatelja. King, koji je bio baptistički župnik i borac za ljudska prava, došao je u Memphis da bi podržao štrajk crnačkih komunalnih radnika u borbi za ravnopravan položaj i bolje uvjete rada. Obratio im se riječima: "Pokažimo večeras svoju spremnost i odlučnost. Moramo pokazati da pred sadašnjim izazovima moramo od Amerike načiniti jednu bolju naciju."

Presuda stoljeća

Martin Luther King rođen je 15. siječnja 1929. godine u Atlanti, u državi Georgija u pastorskoj obitelji. S 25 godina postao je propovjednik u baptističkoj crkvi u Montgomeryju. Godinu dana kasnije postao je vođa bojkota javnog saobraćaja zbog rasne segregacije u javnom prometu. Štrajkovi su bili reakcija na uhićenje Rose Parks koja je odbila ustupiti svoje sjedalo u autobusu jednom bijelom putniku. Bojkot je završio 1956. godine odlukom Vrhovnog suda kojom se protuzakonitom proglašava svaka rasna segregacija u javnom gradskom saobraćaju. To je bila presuda stoljeća za borce za ljudska prava u Sjedinjenim Državama.

Načelo nenasilja

1957. godine King je zajedno sa crnim svećenicima osnovao "Southern Christian Leadership Conference" / Južnjačku kršćanskiu konferenciju/, kojoj je kasnije predsjedavao. Prilikom posjeta Indiji 1959. godine upoznao se s načelom nenasilja, kojeg je propovijedao indijski borac za ljudska prava Mahatma Gandhi, načelo kojeg je King kasnije usvojio kao temelj svog socijalnog pokreta. "Proteklih je godina načelo nenasilne masovne akcije postalo temelj ne samo pokreta za ljudska prava.To načelo podržava i većina američkih građana. To što je prije deset godina bio ograničeni prosvjed protiv rasnog odvajanja jednog autobusnog prijevoznika u Montgomeryju, danas je postala stvar za koju se zalaže cijela nacija," reka je King.

San u zemlji aparthajda

Ljeta 1963. godine Amerika je još uvijek bila zemlja aparthajda - apsolutne segregacije rasa na javnim mjestima - u restoranima, školama, javnim zahodima. Prosvjedi protiv tih odredbi gušeni su nasilno, a demonstrante se trpalo u zatvore. U jednom govoru 1963. godine King je uputio poziv svojim sljedbenicima da bez obzira na sve to ne odustaju i da se dalje bore za prava crnaca. 28.8. 1963. godine Martin Luther King je predvodio povijesni "Marš na Washington" u kojem je održao svoj legendarni govor pred 250.000 ljudi i izgovorio svoju čuvenu rečenicu - I have a Dream: " To je san koji je duboko ukorijenjen u američki san. Sanjam da će se ova nacija jednog dana uzdići i djelovati u prema načelu svoje vjere: Za nas je ta istina samorazumljiva - da su svi ljudi jednaki."

"Šutnja znači izdaju"

Predsjednik Kennedy i njegov nasljednik Johnson su tu poruku ozbiljno shvatili. Kongres je 1964. i 1965. godine donio niz zakona o pravima crnaca, no u svakodnevnom životu crnačkog stanovništva, nije se puno toga promijenilo. Martin Luther King je razlog vidio u povezanosti između rasizma, siromaštva i rata. Ta ga je spoznaja dovela u prve redove boraca protiv rata u Vijetnamu. U jednom anti-ratnom govoru 1967. rekao je da dolazi vrijeme kada šutnja znači izdaju. On ne može zastupati svoje načelo nenasilja, ako želi zauzeti stajalište protiv onih koji su najnasilniji, a to je američka vlada. Na primjeru Vijetnama King je objasnio da je u američkoj politici nešto suštinski trulo."Uvjeren sam da naša nacija treba radikalnu promjenu vrijednosti, kako bi bila na pravoj strani svjetske revolucije. Dokle su god strojevi, kompjutori i pohlepa za profitom i vlasništvom važniji od ljudi, neće se moći pobijediti gigantski ustroj rasizma, materijalizma i militarizma."

Hajka na Kinga

Jedan predsjednikov savjetnik je Kingov antiratni govor ocijenio kao "komunistički", a utjecajni "Life Magazine" je njegov govor proglasio demagogijom kakvu se može čuti na valovima Radio Hanoja. Niti kampanja američke tajne službe FBI protiv Kinga nije ga mogla spriječiti da 1968. godine planira masovne prosvjede koji su trebali završiti opsadom Washingtona. On je pobunjene mlade crnce htio uvjeriti u moć nenasilne akcije, no u tome ga je spriječio atentat izvršen 4.4.1968.Prilikom dodjeljivanja Nobelove nagrade za mir u Oslu Martin Luther King je rekao:"Danas primam ovo odlikovanje u trajnom vjeri u Ameriku i u vjeri u budućnost čovječanstva".