170511 Ägypten Arabischer Frühling

Je li revolucija otporna na vjerske, socijalne i etničke sukobe? Ili će nova demokracija popustiti pod pritiskom starih sukoba koje ekstremisti i pobornici starog režima potpiruju? Nekoliko mjeseci nakon egipatskog proljeća nastupilo je ljeto što je, ako ništa drugo, vidljivo po vanjskim obilježjima.

Optimizam u očima građana

I sada krajem svibnja na, u međuvremenu svjetski poznatom, trgu Tahrir u središtu Kaira, još uvijek se dananonoćno prosvjeduje. Da je u međuvremenu zatoplilo svjedoči i činjenica da se suncobrani i pokrivala za glavu bolje prodaju od zastava. No onima koji se ovdje okupljaju nije do uživanja u suncu nego do ukazivanja na ozbiljne probleme. Nakon što je Mubarak i njegov režim svrgnut, najveća opasnost po Egipat je nedostatak nacionalnog jedinstva. Društvene promjene su tu, a to najviše primjećuju oni koji se nakon nekoliko mjeseci vraćaju u zemlju, poput jednog bračnog para koji inače živi u Omanu. "Mnogo toga se promijenilo. Egipat je drugačiji, narod sada uživa pravo glasa. U očima prolaznika vidimo optimizam, svatko želi da ovoj zemlji ide bolje", kaže Egipćanka iz egzila.

No nemiri koji ovih dana pogađaju glavni grad Egipta ugrožavaju harmoničnu sliku revolucije. U egipatskom društvu je prisutan dubok jaz, ne samo vjerskog nego i socijalnog karaktera.

Kontrarevolucija uzvraća udarac?

U razdoblju nakon svrgnuća Mubaraka zabilježena su tri napada na koptske crkve u Kairu i okolici s mnogobrojnim ljudskim žrtvama. Mnogi sudionici revolucije sumnjaju da se iza ovih vjerski obojenih napada skrivaju pobornici starog režima koji se bore protiv gubitka mnogih privilegija koje je sa sobom doniosila služba u Mubarakovom sustavu. "Ljudi koji su prije zarađivali 400.000 egipatskih funti mjesečno (ca 47.000 eura op.ur.) sada zarađuju svega 2.000 i njih se sada lako može kupiti. To su razbijači i nasilnici kojima nije stalo do ničega. Kopti su naša braća, mi smo se zajedno borili na trgu Tahrir", svjedoči jedan sudionik proljetne revolucije. Mnogi sumnjaju da bivši ministar unutarnjih poslova stoji iza nejnovijih nemira. On se doduše već neko vrijeme nalazi u zatovru no još uvijek, kako se sumnja, upravlja svojim razbijačima koje je i prije huškao protiv neistomišljenika. Najveći problem su mnogi niži državni službenici Mubarakovog režima koji se još uvijek nalaze na svojim starim mjestima i to vrlo često u ministarstvu obrane. A upravo je vojska ta, kako procjenjuju promatrači, koja najviše profitira od nemira jer tako naime pokazuje da je još uvijek glavni čimbenik mira u zemlji.

Reformisti stoga zahtijevaju da se vojno vijeće, koje trenutno upravlja zemljom, ubrzo zmijeni civilnom prijelaznom vladom. Toliko dugo dok se to ne dogodi prosvjednici će i dalje pohoditi trg Tahrir.

Autor: Esther Saoub (Kairo)/nk

Odg. ur.:A. Šubić