Napad na mediokritetstvo - arhitektura koja provocira

Oni su buntovnici koji dosljedno razbijaju simetriju. Arhitektonski duo Wolfgang Prix i Helmut Swiczinsky grozi se sklada i predvidljivih crta. Dvojica Austrijanaca poznatiji su pod imenom „Coop Himmelb(l)au“. Je li to je ironija, provokacija ili megalomanija? Ovi uzorni dekonstruktivisti jednom su izjavili kako žele „izgraditi novo nebo“. Arhitektura za njih treba biti promjenjiva kao oblaci na nebu. Tako valjda nije slučajno to što Prix svoje građevine uspoređuje s pjesmama Rolling Stonesa poput „Get off of my cloud“.

Izgraditi novo nebo

On se trenutno nalazi na gigantskom gradilištu, budućem radnom mjestu 2.500 ljudi iz gotovo 30 država. Ovdje nastaje građevina nevjerojatne simboličke snage i aure: nova zgrada Europske središnje banke u Frankfurtu čija će visina iznositi 220 metara. To je ujedno jedno od najvećih i zasigurno najvažnijih gradilišta u Njemačkoj.
Idejni projekt dua „Coop Himmelb(l)au“ 2004. godine pobijedio je na javnom natječaju za izgradnju zgrade ESB-a. Radovi su počeli prije dvije godine. Objekt će imati 45 katova u južnom i 45 katova u sjevernom tornju. Bit će to divovska zgrada od 220 metara. I dok euro tone sve dublje, Prixovi i Swiczinskyjevi tornjevi penju se sve više prema nebu. A s njima neizbježno dolazi pitanje što onda ostaje od dekonstruktivističke senzacije? Gdje su heroji tog novog, sasvim drugačijeg načina gradnje?

Bacimo pogled na povijest: pojam „dekonstruktivizam“ u arhitekturi je proslavio američki arhitekt Philip Johnson jednom izložbom koja je održana godine 1988. Dekonstruktivistička zdanja, statički izuzetno složena, djeluju kao da će se svakog trenutka urušiti. Vrata, stube i prozori ne moraju više nužno služiti nekoj svrsi, nego imaju zasebnu, estetsku funkciju. Dekonstruktivizam razbija formu. Glavne su mu značajke nepravilne i ekspresivne crte. Sve se okreće naglavačke. Nestaju granice između onoga što je gore i onoga što je dolje, interijera i eksterijera. Sloboda zove. Revolucija u gradnji.

Ženska snaga

Tako vjerojatno ne iznenađuje ni činjenica da je jedna od glavnih ličnosti dekonstruktivističke arhitekture žena – ime joj je Zaha Hadid. Britanki iračkih korijena 2004. godine je pripala najprestižnija nagrada na području arhitekture: Pritzkerova nagrada. Njezine građevine doimaju se kao da za njih ne vrijede zakoni gravitacije, a njezine „tekuće“ prostorije kritičare i graditelje diljem svijeta ostavljaju bez daha. Pritom su se ljudi dugi niz godina mogli diviti samo njezinim nacrtima jer nikome nije palo na pamet da takvo što pokuša i izgraditi. Trenutno je miljenica bogatih naručitelja, osobito u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Riječ je o zdanjima s onu stranu avangarde, ali često i s onu stranu demokratskih procesa donošenja odluka.

„Bilbao-efekt“

„Museo Guggenheim Bilbao“ arhitekta Franka Gehryja otvoren je 1997. i danas se ubraja u najposjećenije svjetske muzeje. Stotine tisuća ljudi svake godine hrle u glavni baskijski grad. Stručnjaci su ovo prozvali „Bilbao-efektom“. Muzej je promijenio čitavu regiju i smatra ga se prekretnicom u arhitekturi.
Time su buntovni dekonstruktivisti dospjeli u mainstream, a njihove građevine danas se označavaju kao „architainment“ – spoj kapitalizma, prenemaganja i arhitekture. Pitanje sada glasi: koliko brzo ćemo se zasititi dekonstruktivističkih težnji za postizanjem (jeftinog) efekta i njegovog senzacionalizma? Koliko još revolucionarnog duha ima u takvim građevinama? Ili su to samo objekti koji služe imidžu i promidžbi nekoga grada ili neke zemlje?

A koja bi pjesma Rolling Stonesa najbolje pristajala zgradi ESB-a? Prix je o tome dugo razmišljao i naposljetku odgovorio: „Nijedna njihova pjesma ne bi joj pristajala.“
Što nova zgrada ESB-a može reći o našoj sadašnjosti, o našim strahovima, o krizi eura? Odražava li ona promjene u Europi? Gdje se sijeku bivša avangarda i realnost? Ova pitanja i sumnje s jedne su strane opravdani, dok s druge također moramo imati na umu da bi zgrada i nakon više desetljeća trebala ostati estetski postojana.

Jedno je u svakom slučaju nedvojbeno: dekonstruktivisti su svojim neobičnim idejama nekoć razbijali dosadu u arhitekturi. Oni su predstavljali jedan novi, optimistički duh, a svijetu su podarili nekoliko doista zanimljivih građevina. Ipak, od njihovog buntovničkog elana danas nije ostalo mnogo.