140312 Asien Atomkraft

Svako malo zemlje tzv. Tihooceanskog vatrenog prstena, seizmički najaktivnijeg dijela Zemlje koji se proteže uzduž američkih i azijskih obala, pogađaju razorni potresi ili vulkanske erupcije. Najsvježiji primjeri su, osim nedavnog potresa i tsunamija u Japanu, i potresi u Kini i Pakistanu, ali i Novom Zelendu. No usprkos tomu, stanovnici ovih zemalja, posebice azijskih, ne brinu previše o onom što se trenutno događa u Japanu. O prijetećoj nuklearnoj katastrofi globalnih razmjera izgleda mnogo više brinu stanovnici i vlade tisućama kilometara udaljene Europe.

Nuklearke na bačvi baruta

Azijsko-pacifički pojas smatra se gospodarski jednim od najdinamičnijih dijelova Zemlje. Sukladno ekonomskom rastu raste i glad za energijom i tu se kao najjednostavnije rješenje mnogima nudi upravo atomska energija. Ne samo etablirane gospodarske sile poput Japana i Južne Koreje nego i rastuće ekonomske sile u regiji posežu rado za energijom iz atomskih centrala. Tako i Kina stoji na samom vrhu po broju nuklearki. I na tome se ne staje. Gotovo istodobno s dramatičnim razvojem situacije u Japanu, Kineski narodni kongres je donio odluku o gradnji novih atomskih centrala. Jednim okom se doduše gleda i na razvoj događaja u Japanu. "Kina će učiti na iskustvima Japana ali to neće promijeniti ništa glede našeg nauma da proširimo upotrebu atomske energije", kaže kineski ministar zaštite okioliša Zhang Lijun. U sljedeće četiri godina Kina će tako u promet pustiti 28 novih atomskih centrala. Pritom vlada može računati na podršku građana jer za razliku od Zapada, kinesko stanovništvo ne brine previše o negativnim stranama dobivanja električne energije fizijom. Štoviše, kako se može zaključiti po mnogim komentarima na internetskim forumima, mnogi situaciju koja trenutno vlada u Japanu ne shvaćaju previše ozbiljno.

Vjerni atomskoj energiji

U drugoj po redu azijskoj nuklearnoj sili, Indiji, se na problematiku ipak gleda malo drugačije a situacija u Japanu se shvaća vrlo ozbiljno. "Državni atomski ured i atomska industrija su dobili nalog da provjere sve sigurnosne aspekte naših atomskih centrala, posebice stupanj otpornosti na potrese i tsunamije", rekao je početkom tjedna indijski premijer Manmohan Singh. U Indiji bi svi reaktori trebali biti dodatno opremljeni ukoliko se za to pokaže potreba. No ni u Indiji nitko budućnost atomske energije ne dovodi u pitanje. Slično je i u, Japanu mnogo bližoj, Južnoj Koreji. Ovdje se planira proširenje postojećih 20 centrala. Otpora protiv ovih planova gotovo da i nema. Drugačije je stanje u Indoneziji. U ovoj zemlji, koja gotovo svom svojom površinom leži na aktivnim vulkanima i trusnom području, se zasada nisu gradile nuklearke ali planovi za to postoje. No ovdje je strah stanovnika vrlo prisutan i događaji u Japanu bi realizaciju planova o izgradnji atomske centrale na gusto naseljenom otoku Java mogao dodatno otežati.

U Iranu, zemlji koja je dosad više puta bila pogađana teškim potresima, se na pitanje atomske energije gleda drugačije. Iranska nuklearna postrojenja, kako sumnja Zapad, služe proizvodnji goriva za atomsku bombu. Ona su, kako tvrdi savjetnik Međunarodne atomske agencije (IAEO) Behrouz Bayat, sagrađena uz mnogo niže sigurnosne standarde. "Iranska postrojenja se, kad su u pitanju sigurnost i kvaliteta, ne mogu usporediti s onima u Japanu. Iranske atomske centrale su čudna kombinacija raznih međunarodnih iskustava. Ovakva miješana tehnologija naravno sa sobom donosi i opasnosti", zaključuje Bayat.

Autorica: Sybille Golte (N. Kreizer)

Odg. ur.: A. Jung-Grimm