Autocenzura jača od profesije

Hrvatski novinari su Dan medijskih sloboda (3.5) dočekali s dvojakim osjećajima. Oni koji rade, sretni su da imaju posao. No istovremeno znaju da taj posao ne obavljaju prema pravilima struke, bez nametanja mišljenja i autocenzure. Situacija je posebno kritična u javnim medijima: Hrvatska radio televizija (HRT) pritisnuta aferama i sukobima unutar kuće gubi povjerenje gledatelja, vladajući, nezadovoljni poslovanjem, mijenjaju vodstvo državne novinske agencije HINA-a, a nekad provladin dnevni list Vjesnik broji zadnje dane do stečaja.

Samo mladi i provjereni

Na javnoj televiziji su novinari slobodni onoliko koliko se za svoju slobodu izbore, tvrdi predsjednica ogranka Hrvatskog novinarskog društva na Hrvatskoj televiziji (HTV) Elizabeta Gojan. Za Deutsche Welle kaže da se osjeća slobodnom, jer prati vanjsku politiku no napominje da to nije slučaj s drugim redakcijama u kojima novinari uglavnom obavljaju zadatke koje im daju nadređeni. Ova istaknuta novinarka je svojevremeno izjavila da su njene kolege žrtve „korporativnih psihopata“ koji upravljaju velikim medijskim pogonom, o kojem ne znaju ništa, već im je jedino bitan vlastiti profit.

Ne dvoji da je dugo godina HRT-om vladala politika koja je za posljedicu proizvela autocenzuru koja je jača kod mlađih novinara koji se postavljaju za urednike i voditelje udarnih informativnih emisija. „Oni su autocenzurirani i s njima se lako manipulira. Nećete vidjeti nikoga starijeg od 35 godina jer su oni kažnjeni i maknuti. Rekla bih da u 90% slučajeva politika sada ne utječe na rad novinara, ali je stvorena takva klima i namjerno je odabran provjeren kadar pa se čini kao da politika kroz tu autocenzuru i šefovsku manipulaciju i dalje utječe“.

Novinarstvo gubi bitku

Gojan misli da kapital i marketing jako pritišću hrvatske medije, bilo da se radi o portalima, tisku ili čak najmanjim lokalnim televizijama. Kaže, u zemlji zapravo nema slobodnih medija i građanima ostaje vjerovati samo sebi, no prije toga moraju odgledati sve televizijske programe i pročitati puno toga da bi mogli steći pravu sliku o tome što se događa. „No ljudi su danas toliko siromašni da ne mogu kupovati novine, nemaju vremena ni želje gledati više televizija. Zbog toga se prebacuju na populističke televizije poput privatne Nove TV. Pri tome je HTV izgubio vjerodostojnost zbog pogrešne kadrovske politike. Zbog toga je gledanost središnjeg Dnevnika na mizernoj razini.“

Da bi se spasila javna televizija, hitno, doslovno sutra, treba donijeti novi Zakon o HRT-u koji bi omogućio da se promijeni vodstvo, programsko vijeće i nadzorni odbor. „Na čelo kuće treba staviti ljude koji su vrhunski profesionalci i koji će se posvetiti programu, a ne krađi“, poručuje HTV-ova novinarka.

Čitatelji kaznili prorežimsko novinarstvo

Prije nekoliko dana je u tiskanom obliku prestao izlaziti Vjesnik, 72-godišnja dnevna novina u vlasništvu države, a koju su izdašno za svoje potrebe koristile protekle vladajuće opcije, ponajviše Hrvatska demokratska zajednica. Nagomilani dugovi i prazna državna blagajna u očaj su bacili stotinjak radnika koji još uvijek vjeruju da stečaj nije jedino rješenje.

Predstavnica Vjesnikovih radnika Marijana Matković kaže kako je, uz niz nesretnih upravljačkih odluka, hipoteka režimskog lista bila prevelika, zbog čega je dnevna tiraža od 26 tisuća prodanih primjeraka u 2004. godini u ovoj pala na 3 tisuće. Ipak, Matković misli da u Hrvatskoj postoji mogućnost za slobodno i profesionalno novinarstvo unutar državnog medija. „Godinama tražimo da se priča postavi na takav način kroz zakon koji bi do kraja smanjio utjecaj politike na uređivanje. Nadali smo se da ćemo tu priliku dobiti od aktualne vlade, budući da su istu želju isticali u predizbornim kampanjama. Cijelo vrijeme nudimo razgovor o tome, no za sada nemamo povratnih informacija“, kaže za DW.

Smatra da su privatni tiskani mediji možda djelomično rasterećeni od politike, no vidi i u njima tekstove i naslovnice naručene iz usluge. Utjecaj krupnog kapitala prepoznaje u hajkama koje privatni mediji pokreću protiv radnika javne uprave. „Stječem dojam da su novine protiv svojih čitatelja, jer su upravo i radnici javne uprave, obzirom na svoja primanja, njihovi potencijalni čitatelji. Zanemaruju se neke činjenice, a govori samo o viškovima“, upozorava Matković uvjerena da postoji mogućnost za opstanak novine koja danas izlazi samo u internetskom izdanju.

Apsolutna sloboda kao utopija

Novinar Denis Kuljiš, kolumnist privatnog Večernjeg lista, ne dijeli u potpunosti mišljenje naših sugovornica iz javnih medija. Kaže, nigdje u svijetu nije idealna situacija, a novinari djeluju u okviru uređivačke politike izdavača koji ih je angažirao. „Pravo je pitanje imaju li novinari dovoljno prostora i raznolikosti medija u koje bi se mogli uključiti prema svojim preferencijama. Toga naravno nema jer je kriza“, tvrdi Kuljiš koji misli da se na medijskoj sceni upravo sada artikulira znatan broj političkih opcija, zbog čega je Hrvatska u prednosti nad ostalim zemljama regije koje smatra manje medijski pluralističkima.

Kao kolumnist privatnog medija Kuljiš može pisati sve što je u okviru uređivačke politike izdavača i, kaže, s tim nema konflikt. „Naravno da ne mogu pisati sve što bi mi palo na pamet, ali unutar zadanog prostora imam više tema no što ih mogu pokriti. To nije autocenzura, već racionalno ponašanje. Apsolutna sloboda ne postoji, osim na internetu gdje svatko piše bez sankcija i odgovornosti zbog čega je težina takvog pisanja ravna nuli“, navodi on i iz ove priče izuzima neke hrvatske portale koji su se ipak profilirali kao ozbiljni mediji.

Odgovorni ne odgovaraju

O javnim medijima kaže da su to „mrtvi mediji iz doba socijalizma“ koji su kasnije služili nedemokratskoj Tuđmanovoj vlasti. U tim je duboko kompromitiranim kućama, misli Kuljiš, uništen svaki žurnalistički standard. O Vjesniku kaže da je bio antidemokratski instrument te smatra da danas nema potrebe za njim.

„Problem Hrvatske radio televizije je taj što su tamo ljudi koje je postavljao Tuđmanov sekretar Ivić Pašalić, a poslije je njome kadrovirao i za korupciju optuženi bivši premijer Sanader. Ti su ljudi potpuno isti i uživaju autonomiju neprirodnu u demokratskom društvu. Nikome ne odgovaraju za neuspjehe programa, pad profesionalnosti i financijske promašaje“, zaključuje Kuljiš.

Autor: Siniša Bogdanić, Zagreb

Odg. ur.: Snježana Kobešćak