Azil za neprijatelja mog prijatelja?

Priča ima materijal od kojeg bi Goethe i Schiller mogli napisati klasične drame. Doduše nije riječ o smrti tiranina, ali ipak jedan čovjek je izazvao najveću svjetsku naciju. Ovaj put ne na bojnom polju, već na internetu. A tema David protiv Golijata fascinira uvijek i svuda - i na World Wide Web-u. Dakle, sasvim veliko kino koje se upravo nudi na pozornici u Moskvi.

Pitanje je i morala

Bivši djelatnik tajne službe Edward Snowden (na naslovnoj fotografiji), koji u ovom političkom trileru predstavlja Davida, nanio je tako mnogo štete Goliatu, u ovom slučaju SAD-u, i pobrinuo se da Nijemci, ali i drugi Europljani zatraže objašnjenje. I to objašnjenje o tome da ih je su sustavno i sveobuhvatno špijunirao prijatelj. Zbog toga se postavlja sljedeće pitanje: Kada izdaja postaje dobro djelo? Je li Snowden hulja ili heroj? Jasno je da je ovaj slučaj izazvao veliki nemir i to širom svijeta. Amerikanac, koji se sakrio u Hongkongu, sada se nalazi u Moskvi sa nevažećom putovnicom, odakle je u međuvremenu poslao najmanje 20 zahtjeva za azil među kojima su zahtjevi Njemačkoj i drugim zemljama EU-a. Riječ je o zamršenoj situaciji - politički, pravno, ali i moralno.

Špijunaža je dio svakodnevice

Nemoguće je da nas zaista iznenadi to da američka Nacionalna sigurnosna agencija (NSA) u dobu nakon 11, rujna prati svu telefonsku i internetsku komunikaciju što joj je tehnički moguće. Čak iako pomama i sistematičnost kojima se vrši skupljanje milijardi podataka izgleda paranoidno: povijest nas uči da je špijunaža uvijek na djelu kada se radi o ideologiji, znanju i ekonomskim interesima. I nije riječ samo o prisluškivanju prijatelja, drugi to isto rade. Upravo je Sud u Stuttgartu osudio jedan bračni par na višegodišnju zatvorsku kaznu.

Oni su više od 20 godina pod kodnim imenima "Pit" i "Tina" u Njemačkoj špijunirali za rusku tajnu službu SVR. Riječ je o jasnom slučaju. Uhvaćeni su i sada moraju u zatvor.

Kad je riječ o Snowdenu kod njega je sve drugačije. On je izdao sam sebe i za to nije tražio novac i pri tome je na sebe navukao bijes SAD-a, ali i privukao simpatije onih koji su prisluškivanjem pretrpjeli štetu. Pri tome nije mislio na posljedice svog djelovanja. Njemu naime ostaje samo izbor između azila i zatvora. On, nakon što je povukao tigra za rep, više neće moći voditi normalan život.

Azil: Šta bi bilo ako?

Snowden je već morao biti "prokrijumčaren" u Njemačku da bi ovdje podnio zahtjev za azil. Iz Moskve to, obzirom na njemački zakon, ne može učiniti. Ukoliko bi bio na njemačkom tlu, mogao bi podnijeti zahtjev za azil. No proces ispitivanja zahtjeva traje dugo, znatno dulje nego ispitivanje zahtjeva za izručenjem SAD-u. Tako bi moglo doći do razmatranja zahtjeva za njegovo izručivanje, posebno jer između Njemačke i SAD-a postoji ugovor o izručivanju. Čisto pravno gledano Snowden bi imao loše izglede za dobijanje azila u Njemačkoj i za izbjegavanje izručenja.

Politička volja kao faktor X

Ostaje pitanje: Smije li onaj, tko je iznio na svjetlo dana postojanje određene prakse, koja je brojnima nanijela toliko štete, biti izručen tamo gdje mu prijeti zatvor? Snowden osobno kao i njegovo držanje izazvali su puno simpatija među političarima njemačkih vladajućih stranaka, a pri tome nedostaje toliko političke volje da se ovaj bivši djelatnik tajne službe poštedi američkog pravosuđa i prije toga muke saslušanja u tajnoj službi. Do sada Snowdenu nitko nije ponudio bilo kakvu alternativu eventualnom izručenju, a o zaštiti se pak potpuno šuti. Da će se upravo Berlin odlučno suprotstaviti svom transatlantskom partneru u hvatanju Snowdena čini se isključenim. Jer neprijatelj mog prijatelja doduše još uvijek nije moj neprijatelj, ali ni prijatelj.