Balkan je važan za Europu

Donedavno je u Bruxellesu prevladavalo mišljenje da bi Balkan trebalo „zamrznuti“ i s njim se pozabaviti tek kada EU za to nađe vremena. To smatra i politolog Ivan Krasnev. Ali razvoj događaja je bio sasvim drukčiji. Financijska kriza u Grčkoj, ruska agresivna politika, energetski planovi Rusije koji su uključivali i Balkan, bliskoistočni izbjeglički zbjegovi preko Balkana, stotine tisuća tražitelja azila sa zapadnog Balkana, siromašni migranti iz Bugarske i Rumunjske - sve to je rubnu europsku regiju vratilo u središte pažnje politike Europske unije.

Svaki deseti Europljanin (ako se ne računa Turska) živi na Balkanskom poluotoku. Regija je heterogena, ali u usporedbi s ostalim regijama, njegove zemlje ipak posjeduju i izražene zajedničke karakteristike: siromaštvo, ekonomsku i društvenu zaostalost, nedostatak vladavine prava, političku nestabilnost. Krizna godina je dodatno zaoštrila već postojeće probleme. Johanna Deimel iz minhenskog „Društva za jugoistočnu Europu“ naziva ovu regiju „sastavnim dijelom jezgre Europe“, pa smatra da bi EU pod hitno morao pronaći nova rešenja, strategiju i instrumente za Balkan.

Bijeg od siromaštva

Analitičari se slažu u ocjeni kako je neophodno toj regiji posvetiti više pažnje i da je to u sveukupnom europskom interesu. Ponajprije izbjeglice koje s Balkana ili samo preko njega stižu u EU potvrđuju ovo mišljenje. „Sada se mora razgovarati s tim zemljama. Ne više razgovarati o njima nego – s njima“, smatra Dušan Reljić iz Zaklade znanost i politika. On podsjeća da je najveći broj izbjeglica u prvoj polovici godine u Njemačku došao sa Zapadnog Balkana. Njemačka je također zemlja u koju je iz Rumunjske i Bugarske došlo najviše takozvanih „doseljenika zbog siromaštva“, više od 200.000 njih u posljednje dvije godine. Ti ljudi bježe zbog nedostatka perspektive u svom zavičaju.

„Za čitavu regiju, neovisno od toga jesu li zemlje članice Europske unije ili nisu, karakterističan je relativno nizak životni standard i prije svega velika nezaposlenost među mladima. Sve veći je jaz u dohotku i blagostanju između europskog sjevera i juga. Prosvjedi u Bosni i Hercegovini 2014. i u Makedoniji 2015. ili aktualni prosvjedi u Crnoj Gori nose u sebi zahtjev za novom političkom kulturom i ekonomskom, demokratskom i političkom perspektivom“, konstatira Johanna Deimel. Ona upozorava da se oko takve perspektive moraju potruditi i balkanske zemlje i EU, inače će migracijski pritisak ostati konstantan.

Balkanski izbjeglički put

U drugoj polovici godine Balkan je opet dao materijal za glavne vijesti. Stotine tisuća bliskoistočnih izbjeglica je potražilo put na Zapad preko Grčke, Makedonije, Srbije, Hrvatske, Slovenije, a dijelom i preko Bugarske. Naročito Makedonija i Srbija nisu imale lak zadatak organiziranja tranzita. Ipak, veći izgredi ili nasilje su izostali. Izbjeglice nisu posvuda naišle na dobrodošlicu, ali su ih samo preusmjerili prema Austriji i Njemačkoj. Dušan Reljić kaže da su se Makedonija i Srbija prema izbjeglicama ponašale humanije nego neke članice EU-a: „Začudo, članice Europske unije iz regije su više doprinijele tome da se loše misli o Balkanu, dok su zemlje koje nisu članice dale pozitivan doprinos.“

Balkanske vlade jednim dijelom nisu na vrijeme uvidjele problem pa se nisu pripremile. Krijumčarske bande su dobro zarađivale na ljudskoj nevolji sve dok nije organiziran kakav takav prijem i prijevoz izbjeglica. Kvote Europske unije nisu naišle na odobravanje. Doduše, vlade u Zagrebu, Sofiji i Bukureštu su pristale na njih, ali stanovništvo nema pozitivan odnos prema izbjeglicama. Antiliberalne i ksenofobične reakcije su bile posebno primjetne u Bugarskoj, zbog čega su izbjeglice zaobilazile ovu zemlju. U odnosu na izbjeglice Europa se opet podijelila, a balkanske zemlje su bile uglavnom u skupini s Mađarskom, Poljskom ili baltičkim zemljama koje ne žele izbjeglice.

Granice i sigurnost

Veliki broj izbjeglica je na dnevni red doveo i pitanje vanjskih granica Europske unije. Ivan Krastev kaže: „EU već deset do petnaest godina pokušava zaobići tu temu. Sada mora riješiti problem ako hoće riješiti i izbjegličku krizu.“

I NATO mora zaštititi svoje granice na Balkanu. Rumunjska I Bugarska su kao članice zapadnog vojnog saveza više puta tijekom godine ukazivale na opasnost koju za njih predstavlja sukob u Ukrajini. Bukurešt je ima dodatni sukob s Moskvom oko Moldavije i njenog odcjepljenog dijela Pridnjestrovlja. Geopolitičke i energetske planove Kremlja u regiji trebalo bi shvatiti ozbiljno, kaže Johanna Deimel i objašnjava: „S jedne strane, Srbija je u strateškom partnerstvu s Moskvom, a s druge strane je Crna Gora koja je upravo dobila poziv da se priključi NATO-u. Osim toga, migracije i izbjeglička kretanja imaju sigurnosnu komponentu, jer bi moguće vjersko radikaliziranje muslimanskih zajednica u regiji predstavljalo potencijalnu opasnost i za te zemlje i za Europu. U odnosu na sva ta pitanja Balkan igra važnu ulogu za cijelu Europu, sada još više nego prije.“