Balkanizer - "Jugović" u Njemačkoj

Gosti u njegovoj emisiji su svi oni koji su na ovaj ili onaj način povezani s Balkanom. Balkanizer se emitira već godinama a Danko s gostima razgovara o svemu i svačemu; o dolasku u Njemačku, integraciji, razlikama u životu „ovdje“ i „tamo“. Ljudi pričaju svoje životne priče koje nikada nisu dosadne.

Takva je i Dankova. Rođen je u Zagrebu, a odrastao je u Beogradu, kao dijete, kako sam kaže, iz takozvanog mješanog braka – mama, Zagrepčanka, Hrvatica, novinarka kao i Dankov otac, Beograđanin. Dane djetinjstva proveo je Beogradu ali i kod bake u Zagrebu, zatim četiri godine u Kini gdje su roditelji radili kao dopisnici a ljetne praznike u Šepurinama, na otoku Prviću u Hrvatskoj. Ovo je mjesto i danas važan dio njegovog života kamo uvijek iznova odlazi na odmor iz Düsseldorfa gdje danas živi. “To je mjesto gdje sam proveo bezbrižno djetinjstvo, ljetne praznike. Super je to što na tom otoku nema automobila. Dakle, onog trenutka kad dijete nauči plivati više mu ne prijeti nikakva opasnost. Djeca tako postanu samostalna. Tako da smo mi tamo s 10, 12 godina već bili odrasli ljudi koji navečer odlaze, spremaju se, idu u diskoteku, imaju neke ženske kojima sviraju serenade ..”, priča Danko.

Neobični njemački običaji

On je u Njemačku došao 1991.godine budući da nije želio, kako kaže, u nikakav rat. Prva adresa bio je Recklinghausen u Ruhrskoj oblasti. Početak nije bio jednostavan i to ne samo zbog odvojenosti od obitelji koja je ostala u Beogradu. „Sjećam se šoka kada sam vidio da u restoranima svatko sam za sebe plaća“, priča 42-godišnji Danko – „ ili kad su me moji njemački prijatelji pozvali na doručak i rekli mi da donesem mlijeko i maslac“. “I ja sam pitao zašto moram donijeti mlijeko i maslac, je li to neki običaj da se donosi mlijeko i maslac, a onda su oni rekli ma ne, svatko će nešto donijeti a tebe smo zapisali za mlijeko i maslac. I takvih je bilo masu situacija gdje sam se čudio i nisam znao što me je snašlo”, prisjeća se uz osmijeh Danko.

Egzistencijalni strahovi

Usprkos svemu boravak se produžio, upisao je i završio fakultet, anglistiku i medijske znanosti. Radio je sve u svašta kao i većina, dok prije dvanaestak godina nije počeo raditi na radiju, na Funkhaus Europi, novoosnovanom weltmusic radio programu državne Zapadnonjemačke radio televizije WDR. Svo to vrijeme bilo je povezano i sa strahovima koje dobro poznaju mnogi koji su u 90-tim godinama ili kasnije došli u Njemačku; zbog boravišne dozvole i vječite bojazni oko njezina produžetka. 16 godina je trajalo dok konačno nije dobio neograničenu dozvolu boravka. Tada se sve promjenilo. „Jednostavno kad sam je konačno dobio, nestao je jedan egzistencijalan strah. Bilo mi je jasno ako ja sutra više ne budem mogao raditi na radiju da mogu raditi bilo što drugo, voziti taksi ili otvoriti restoran i prodavati ćevape. Postao sam odjednom ravnopravan s ljudima koji ovdje žive”, kaže Danko Rabrenović.

Što znači biti dobro integriran?

Događaje od dolaska u Njemačku, anegdote poput one s maslacem ili napete situacije u uredu za strance, Danko je iznio i u svojoj knjizi “Balkanizer - Jugović u Njemačkoj”. Knjiga je odlično primljena, na čitanja dolaze oni s područja bivše Jugoslavije kao i Nijemci.

Danko Rabrenović je, moglo bi se reći, iz činjenice da nije Nijemac, da ima drugačije porijeklo, izvukao maksimum. Ono što bi mnogima mogao biti problem, on je iz toga napravio prednost; iz činjenice da je drugačiji, da i jezik govori doduše jako dobro ali s naglaskom. U njegovoj knjizi kao i u radio emisiji, mnogi se prepoznaju, usprkos razlikama. Otvoren, duhovit i pristupačan, Danko živi ono što je i na svoj način doprinosi boljem međusobnom razumijevanju. Po mnogima je jedan od primjera uspješne integracije, dok on sam i o ovom ima svoje vlastito mišljenje. “Mislim, što znači biti dobro integriran? Ja se malo s time igram u knjizi. Je li to netko tko navija za njemačku reprezentaciju u nogometu, je li to netko tko živi u Düsseldorfu pa se ruga ljudima koji žive u Kölnu i obrnuto? Za mene uspješna integracija znači imati pet njemačkih prijatelja kojima možeš u tri sada noću pozvoniti na vrata i reći - ljudi, imam problem, da li mogu kod vas prespavati? Naravno da i sve ono drugo – znanje jezika, profesionalna integracija je također jako važna- znači da čovjek ima zanimanje i da je preko tog zanimanja u sistemu i dio društva”, zaključuje Danko Rabrenović.

Autorica: Željka Telišman

Odg.ured: N. Kreizer