Portret Gropius
22. ožujka 2009
Iako bi mu pristajala titula prve zvijezde arhikteture, on bi takvu titulu vjerojatno odbio. Walter Gropius, otac moderne arhitekture, nikada nije volio takva tituliranja. Bilo mu je strano svako prenemaganje, svaki kult ličnosti. Osnivač Bauhausa je slijedio sasvim drugačiji koncept: on je još prije formiranja Bauhausa u Weimaru zagovarao arhitekturu u kojoj "nestaje osobnost". Njegov ideal je bio timski rad.
U umjetničkoj školi Bauhaus, osnovanoj 1919. godine u Weimaru, to je načelo dosljedno realizirano. Škola je zamišljena kao svojevrsni laboratorij u kojem nitko nije zadavo pravac razmišljanja, već se njegovala kultura intelektualne razmjene u kojoj je su učitelji i učenici učili jedni od drugih. Gropius je sam govorio: „Meni je bilo posebno stalo do onoga što sam nazvao autonomijom procesa učenja. To znači da se studenta priječi da imitira svog profesora. Cilj je bio da se mladim ljudima predoče stvarne činjenice života, na osnovi kojih će oni izgraditi sami sebe."
Bauhaus kao "Gesammtkunstwerk"
Bauhaus je trabala biti zajednica umjetnika različitih disciplina, koji su bili u stranju svrhovito oblikovati sve, od nebodera do šalice za čaj. Bila je to utopijska predstava novog načina života, djelomice proizašla i na ruševinama Europe nakon Prvog svjetskog rata. Gropius je i sam bio vojnik u rovovima na zapadnom frontu i tamo je doživio ono što je nazvao "katastrofom svjetske povijesti". Bauhaus je bio njegov odgovor na to, pokušaj izgradnje jednog novog, boljeg svijeta.
Prema shvaćanju Bauhausa, predmetima ne treba nadodavanje ukrasa koji bi skrivali ili popravljali ružne i bezoblične dijelove. Cilj je oblikovati elemente na lijep, umjetnički način i predmet će biti lijep sam po sebi. Oblikovanje uporabnih predmeta dobiva novo značenje – postizanje funkcionalnosti predmeta kao kreativan čin što i danas podrazumjevamo pod pojmom 'dizajn'.
Bijeg pred nacistima
Nacistima je bila neprihvatljiva takva škola slobodnog mišljenja kao što je bio Bauhaus. 1933. umjetnička škola je zatvorena, a Gropius je uz mnoge druge članove, emigrirao u inozemstvo, najprije u Veliku Britaniju, a potom u SAD. Tamo je 1946. osnovao "The Architects Collaborative“, gdje je nastavio s realizacijom svojih ideja iz vremena Bauhausa: "Kada gradite neku zgradu, ona ima određenu veličinu, izgrađena je od nekog materijala itd. Ipak obrada površine može potpuno izmjijeniti te osobine. Ili boja: zid koji je crne boje odmiče se od mene, zid žute boje mi se primiče. Sve te fenomene mi smo istraživali vrlo detaljno."
Usprkos svim istraživanjima i studiranju različitih efekata, nisu svi Gropiusevi projekti bili uspješni. U Berlinu je izgrađena četvrt koja je po njemu nazvana: Gropiusstadt. Veliki kompleks nebodera s puno svjetla i zelenila. Ali djelomice i zbog vrlo problematične politike iznajmnljivanja tih stanova, taj je dio grada postao poznat više po svojim socijalnim problemima nego po arhitektonskom konceptu. Usprkos tome Bauhaus je do današnjeg dana ostao ideal: smatra se najutjecajnijom arhitektonskom i dizajnerskom školom dvadesetog stoljeća.
Autor: Aya Bach/Zoran Arbutina
Odgovorni urednik: A. Šubić