Beljak: „Duboko poštujem gospođu Merkel, ali…“
26. veljače 2019
Vijesti iz Hrvatske rijetko kad su toliko zanimljive medijima na njemačkom govornom području da ih prenesu na svojim internetskim stranicama, u emisijama na TV-u ili u svojim tiskanim izdanjima.
U pravilu ih ne zanima ni velika priča poput fijaska oko nabavke vojnih zrakoplova, čak ni premijerova agresivna šetnja prema zastupniku MOST-a u Saboru (što su mnogi protumačili kao Plenkovićevu namjeru da se fizički obračuna s Grmojom, to je uzgred verzija priče koju je premijer demantirao).
Predsjednica u ulozi strastvene navijačice u Rusiji i mrtva žena iz zamrzivača – to su dvije rijetke priče koje su posljednjih mjeseci stvarno zainteresirale veći broj relevantnih medija u ovoj zemlji.
I sad je to pošlo za rukom i – Hrvatskoj seljačkoj stranci (HSS). Relativno maloj političkoj opciji sa samo četiri zastupnika u Saboru, odnosno jednim mandatom u Europskom parlamentu.
Kako je vijest o HSS-u postala vijest?
ZDF, Der Spiegel, novinska agencija DPA, Der Standard, Die Presse, ORF, Stern – samo su neki od utjecajnih medija na njemačkom govornom području koji su registrirali i prenijeli vijest da HSS želi napustiti redove Europske pučke stranke.
U danima u kojima mnogi pučani oštro kritiziraju Orbana – ali ipak ne zahtijevaju izbacivanje Fidesza iz pučke obitelji – jedna mala hrvatska stranka napušta to društvo jer se „promijenio karakter EPP-a", kako stoji u kratkom priopćenju na stranicama HSS-a. To je bilo dovoljno da postane vijest na Zapadu.
A ta vijest medije nije zainteresirala zbog (skromnog) utjecaja HSS-a i uloge koju igra u Europi već zbog – Orbana. Upravo zato strani mediji uopće ni ne prenose svojim čitateljima i gledateljima stvarne razloge – odnosno sve razloge zbog kojih se Predsjedništvo HSS-a odlučilo na taj potez, o kojem konačnu odluku još treba donijeti Glavni odbor stranke.
A ne radi se u stvarnosti samo o Orbanu. Već i o Tajaniju. O Vučiću. O „pretendentima na hrvatski teritorij" i o „domaćim izdajnicima koji se predstavljaju kao čuvari hrvatskih nacionalnih interesa" – kako za DW kaže Krešo Beljak, predsjednik Hrvatske seljačke stranke. Misleći pritom na HDZ.
Stranka se pod Beljakovim vodstvom mijenja, novi šef HSS vidi kao stranku koja zagovara „tolerantnu, jaku i otvorenu Europu", i koja se bori protiv „Orbanove Europe, zatvorene, pune mržnje i straha".
Politički instinkt stranačkog šefa?
HSS, koliko nam je poznato, već odavno namjerava napustiti EPP. I stranka je sad shvatila da je trenutak „pogodan" – kako bi taj već odavno planirani korak „kapitalizirala" i profilirala se na političkoj sceni.
Možda se radi samo o dobrom političkom instinktu stranačkog šefa, možda on ima dobre savjetnike, a možda je i sve splet (za HSS) sretnih okolnosti. Odluka je u svakom slučaju odjeknula i izvan granica Hrvatske. Marketinškim rječnikom govoreći, političko brendiranje je uspjelo – sviđalo se to nekome ili ne.
A mnogima se očito ne sviđa. Pogotovo na društvenim mrežama jučer su se mogli pročitati brojni komentari kojima se ponovno pokušalo diskreditirati šefa HSS-a i njegov kurs, ponavljajući pritom (po tko zna koji put) i njegove grijehe iz mladosti – provaljivanje u automobile, zbog čega je kažnjen uvjetnom kaznom.
To mora da je frustrirajuće za političke protivnike – kada se godinama pokušava nekoga diskreditirati i jedina stvar koju se ima u rukama je „glupost" (citat: Beljak) zbog koje je počinitelj kažnjen i – rehabilitiran. A i sam se distancirao od kriminalnih radnji – te javno pokajao.
Radi šireg konteksta: Joschka Fischer se u svojim mladim danima tukao s policajcima u Frankfurtu – i svejedno je kasnije postao nadaleko cijenjen šef njemačke diplomacije i vicekancelar u Berlinu. Između ostaloga vjerodostojno je uspio objasniti javnosti da ne odobrava uporabu nasilja i da su grijesi iz mladosti bili plod „političke borbe".
Nezadovoljnici su uzgred bili vrlo aktivni i na profilima stranih medija koji su prenijeli vijest o izlasku HSS-a iz EPP-a, gdje su i na stranim jezicima širili svoje poglede na rad Kreše Beljaka, pokušavajući ga prezentirati kao „velikog kriminalca", „ljubitelja Josipa Broza Tita" i „diktatora" koji iz stranke izbacuje neistomišljenike i „propagandnim trikovima obmanjuje Europu".
„Propagandni trik"
Bez obzira radilo se o „propagandnim triku" HSS-a ili ne, odluka o napuštanju Europske pučke stranke je presedan za Europsku uniju, kaže za Deutsche Welle zagrebački politolog Žarko Puhovski:
„HSS je time etablirao neku vrstu standarda u odnosu prema Orbanu i njegovoj stranci Fidesz. EPP će se time morati pozabaviti, bez obzira htjeli oni ili ne izbaciti tu stranku iz EPP-a."
Upitno je naravno hoće li izlazak iz redova pučana imati ikakav utjecaj na ponašanje drugih političkih aktera, upitno je hoće li to poboljšati rejting HSS-a uoči skorih izbora za EU-parlament. „Mi se jednostavno ne vidimo u istoj obitelji s tim ljudima, koji zagovaraju ksenofobnu Europu, to je jedini razlog. Želimo im puno sreće u daljnjem radu s Orbanom i sličnima, ali mi u toj, sada već u prilično šarenoj grupaciji, nemamo više što raditi", kaže Beljak za DW.
Potraga za novim partnerima
Šef Hrvatske seljačke stranke dodao je kako „duboko poštuje gospođu Merkel i gospodina Södera (šef CSU-a, nap. red.)" ali i napomenuo kako „HSS ne razumije zašto se njih dvoje, kao vrlo utjecajni političari i predstavnici vrlo utjecajnih stranaka unutar EPP-a nisu jače distancirali od anticivilizacijskih političara i stranaka, od ksenofobije i isključivosti koju zagovaraju Orban i slični." Možda su samo svjesni da će im Orbanovi glasovi trebati – za izbor Manfreda Webera na čelo Europske komisije? HSS u svakom slučaju želi „potražiti partnere koji na Europu gledaju malo drugačije od Orbana".
Hoće li HSS uopće biti u prilici da svoje stavove i zastupa u idućem sazivu EU-parlamenta, to tek treba vidjeti. U tijeku su upravo, kako DW saznaje, konzultacije oko suradnje s jednom od većih frakcija u aktualnom sazivu parlamenta Europske unije.
Jedan od važnijih razloga, čini se, za istupanje iz EPP-a je Hrvatska demokratska zajednica. Beljak već neko vrijeme oštro predbacuje HDZ-u i Andreju Plenkoviću osobno da se ne bori dovoljno dobro za hrvatske interese u Uniji – te se spretno profilira kao vodeća figura u oporbenom spektru kao izravni kontrahent hrvatskog premijera – iako mu taj status ne „pripada", barem ne na temelju broja mandata i aktualnog rejtinga.
Tajani. Vučić. Plenković.
„Orbanova žilet žica na granici s Hrvatskom, kakve nije bilo niti za vrijeme Željezne zavjese, Tajanijeve izjave da su veliki dijelovi Hrvatske zapravo Italija, primanje Vučića za pridruženog člana EPP-a, istog onog Vučića koji je otvoreno zagovarao i ratovao za velikosrpsku, fašističku politiku "Gdje živi i jedan Srbin, to je Srbija” - podsjeća li vas to na jednog zločinca iz prve polovice 20. stoljeća? Sve su to razlozi zbog kojih već dulje vrijeme razmišljamo je li nam mjesto u toj grupaciji", kaže šef HSS-a za DW i time izravno cilja na HDZ i – hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović koja je pozvala Vučića u Zagreb prošle godine – pritom ne zahtijevajući od njega distanciranje od huškačke retorike iz ratnih vremena u 90-im godinama. Na Tajanijeve revizionističke izjave hrvatski državni vrh reagirao je - mlako. Barem u usporedbi sa slovenskim kolegama.
Tajanijeva stranka Forza Italia je uzgred članica EPP-a, a Vučićev SNS je već neko vrijeme pridruženi član Europskih pučana – gdje im društvo pravi upravo HDZ. Društvo s kojim Beljak i HSS "više ne žele imati posla".