BenQ u nevolji, a Siemens u lošem svjetlu

A to pak znači otkaz za oko 3000 radnika iako je Siemens prije gotovo točno godinu dana, svoj sektor mobilnih telefona predao tajvanskoj tvrtki uz solidnu poputbinu, upravo zato da se BenQ ugovorno obaveže zadržati radna mjesta u ovoj zemlji. Zato su i političari reagirali burno, poput bavarskog ministra gospodarstva, Erwina Hubera: "Ponašanje BenQa se nikako ne može povezati sa socijalnim tržišnim gospodarstvom. Ne može se prije godinu dana pokupiti gomila novca - navodno se radi o 350 milijuna koliko su dobili od Siemensa i onda izbjeći dojam kako se posao preuzeo samo proforme, na nekoliko mjeseci, možda da se pokupe patenti za svjetsku produkciju i onda se ponašati kao da se ništa nije dogodilo. BenQ se ne može samo tako izvući i pokušat ćemo BenQ natjerati da se drži svojih obaveza."
Koliko god da je ovo bila odluka središta koncerna u Tajvanu, to se ipak pretvorilo i u pljusku direktoru uprave samog Siemensa, Klausu Kleinfeldu. Konačno, upravo je on bio direktor sektora mobilne telefonije prije nego što se uspeo na čelo čitavog koncerna i sigurno je mogao pretpostaviti što će se dogoditi. Zato zvuči gotovo paradoksalno da je u obranu šefa Siemensa stao njemački direktor BenQMobile, Clemens Joos: "Znam kako se u Siemensu tada strahovalo kako će se dogoditi to što se dogodilo i to se nije željelo. Ja doista ne mogu u tom poslu otkriti bilo kakvu zlu namjeru."

Siemensu ne treba još loših vijesti

Ali ni Siemensu ni Klausu Kleinfeldu trenutno nipošto ne odgovara da ih se još više povlači po blatu. Konačno, samo tjedan dana prije nego što je objavljena vijest o nevoljama sa BenQ-Siemens mobitelima, dogodila se teška nesreća s još jednim Siemensovim čedom: magnetskom željeznicom "Transrapid". A dok se i u samom Siemensu i njegovom telekomunikacijskom sektoru spremaju otkazi, nadzorni je odbor odobrio upravi da si poveća plaću za 30%. Zato se i Siemens odlučio ponovno se umiješati u svoj stari sektor. Obećao je 35 milijuna eura, ne na kraju za troškove prekvalifikacije eventualno pogođenim radnicima, a i Klaus Kleinfeld je objavio kako se odriče povišice - za sada. Predsjednica radničkog vijeća BenQ-ovog centra u Münchenu zato nije oduševljena: "Time je svakako dan znak, možda i znak loše savijesti nakon što je uprava ionako izložena pritisku javnosti. Sada može reći, evo postoji fond solidarnosti za suradnike BenQ-a, ali to je tek kap u moru."

Sanacija giganta nije lak zadatak

Iako su možda i opravdane barem neke od brojnih primjedbi na radikalne mjere Klausa Kleinfelda u procesu konsolidacije Siemensa, istini za volju mora se reći da ni njegov zadatak nije lagan. Konačno, od kako je Werner von Siemens 1847. počeo proizvoditi svoj novi telegrafski uređaj, Siemens je proizvodio gotovo baš sve što ima ikakve veze sa proizvodnjom, prijenosom i potrošnjom električne energije. Sanirati gigantski koncern s 461.000 zaposlenih u 190 zemalja, koji istovremeno proizvodi električne žarulje i kompjutorske tomograme, generatore za atomske elektrane i perilice za rublje - nipošto nije lagano. Tako je jedan od kriterija, koji će sektor ostati u Siemensu bio je veoma jednostavan: on mora zauzimati dominantan položaj ili u najgorem slučaju, biti na drugm mjestu na tržištu čitavog planeta. Sektor mobilne telefonije tu se nije imao čemu nadati: bez obzira koliko je opravdano pitanje, zašto bi jedna Nokia ili čak Motorola mogla proizvoditi i u Europi, a jedan BenQ ne. Što je s njegovim dizajnom ili pristupačnosti korisniku, ostaje činjenica da je udio koji zauzima BenQ-Siemens jedva 3 % svjetskog tržišta.