Berlin kakvog je volio David Bowie

Početkom godine, baš na svoj rođendan, legenda pop-rock scene David Bowie poslije duže pauze objavio je novu pjesmu u kojoj se prisjeća Berlina, vremena kada je tamo živio. On sa sjetom, govori o starom Zapadnom Berlinu, o kraju koji nekada bio dio njegove svakodnevice. Ulica u kojoj je stanovao u iznajmljenom stanu zove se Glavna ulica (Hauptstraße), u četvrti Schöneberg. Na toj adresi danas se nalazi jedna stomatološka ordinacija. Brojnih kafića i klubova, koji su privlačili masu ljudi, poput „Jungle“ i stjecišta pankera - kluba „Rizik“, više nema.

Zapadni Berlin je živio noću

Claudia Škoda bila je poznanica Davida Bowiea. Međutim, video-spotu objavljenom za njegovu najnoviju pesmu, nije se obradovala. Kaže da je previše tužan i sumoran. Njeno sjećanje na Zapadni Berlin sedamdesetih i osamdesetih godina je veselije. Kaže da je to bio grad koji je živio u skladu sa „zadovoljstvom njegovih građana“. Dakle, bez ikakvih financijskih pritisaka. Ta filozofija se dijelom i danas može se osjetiti.

Cladia Škoda je dizajnerka i još od 1973. je prisutna u svijetu mode. Njezin stil je u međuvremenu postao svjetski brend. Na intervju dolazi u vlastitim kreacijama –kaputu „krem“ boje, dužem sivom puloveru. Sve izgleda prirodno i ručno izrađeno. U staroj tvorničkoj zgradi u ulici Cosens ona proizvodi garderobu. Dok govori o Zapadnom Berlinu, prisjeća se svoje mladosti, bez imalo nostalgije.

„Grad je živio noću, pa tako i njegovi stanovnici“, priča Cladia. Klubovi su se u to vrijeme nazivali diskotekama. Jedna od najpoznatijih zvala se „Park“, kasnije „Jungle“. Psihodelična glazba izvodila se uživo. „U Berlinu nije bilo policijskog sata“, prisjeća se Berlinčanka s osmjehom na licu; na maratonskim tulumima često se raspravljalo i o politici, pank pokretu i naravno o Zidu. On je prolazio kroz srce grada. Istok je djelovao tako daleko, ali istodobno i veoma blizu, s obzirom na to da su do Zapadnog Berlina dolazile i vijesti iz susjedstva. Škoda je Berlin znala u zapadnoj, ali i istočnoj verziji. Kaže da je danas sve drugačije. Svijet se prilično promjenio.

Pogled u prošlost

Wolfgang Müller nedavno je objavio knjigu o subkulturi Zapadnog Berlina. Naklada od 1.500 primjeraka rasprodana je za tri tjedna. Autor na gotovo 600 stranica nudi kaleidoskop raznih priča o brojnim događajima – živopisno, bez glorifikacije, moglo bi se reći i komično. Omiljena mu je priča o susretu modnog kreatora Karla Lagerfelda i modela Sunshine, u poderanim najlonskim čarapama i nakitom napravljenim od raznih otpadaka. Povod je bilo fotografiranje kod „modnog kralja“, a jedna od čuvenih scena zabilježenih kamerom je trenutak u kojem Lagerfeld drži čašu vina, koje mu Sunshine toči iz dvolitarske boce.
Müller je neprentenciozan autor koji izbjegava klišee i jednostavna objašnjenja. Tada je studirao umjetnost, ali mu je scena Zapadnog Berlina bila prekonzervativna. „Iz samoobrane“ počinje se baviti glazbom. Početkom 80-ih svirao je u bendu „Smrtonosna Doris“ („Die tödliche Doris“).

Dovoljno prostora za dodatni razvoj

Taj slobodni, doduše ponekad pomalo i amaterski duh, bio je zaštitni znak subkulture Zapadnog Berlina. Svi umjetnici, i oni koji su se tako osjećali, imali su nevjerovatne uvjete za umjetničko izražavanje. I za dezertere Bundeswehra Zapadni Berlin bio je idealno utočište. Masovnog turizma tada još nije bilo ali su zato povremeno dolazili radoznali umjetnici, poput Davida Bowiea.
Wolfgang Müller je rođen u Wolfsburgu. Fasciniran je nekadašnjim Zapadnim Berlinom, jer je bio stjecište onih koji nisu bili opterećeni ekonomskim oporavkom, kao ostatak tadašnje Zapadne Nemačke. U tom smislu, Zid je imao i neke prednosti. Na zapadnoj strani nastalo je „središte života onih koji teže alternativnom stilu života“.

Berlin i danas privlači ljude koji vole eksperimentirati, bilo da je riječ o noćnom životu, umjetnosti ili pak poslovnom svijetu. Mada, pitanje je u kojoj mjeri se današnja njemačka metropola može usporediti s nekada podjeljenim gradom. Mnogo toga je 80-ih smatrano skandaloznim. Danas je sve to „mainstream”. U međuvremenu su osim umjetnika, Berlin otkrili i razni investitori. Iako su sa sobom donijeli novac, grad su učinili znatno skupljim.

Gdje smo danas?

Od kultnih mjesta o kojima se danas s nostalgijom govori, nije ostalo mnogo. Jedno od preživjelih je galerija „Studio St. St.“ u četvrti Neukölln, kaže autor. Riječ je o galeriji, kabareu i salonu, čija šefica, Juvelija, ne radi razliku među gostima, barem ne po dubini džepa. U ulici Sander još uvek se može vidjeti jarko obojen prozor iza kojeg se krije ružičasti svijet s mnoštvom malih i velikih slika na zidovima.

Juvelija žali što nema više tuluma i raznolikih programa. Ali atmosfera je ipak ugodna; namještaj prekriven satenom, ružičasto pjenušavo vino, motivi ružičastog Pink Panthera na sve strane i jedna čokoladna torta. Razgovor s drugim gostima započinje se lako. Jedan par iz Londona, priča nam o grafitu koji će sutra osvanuti u Berlinu. Sve u svemu, čarobno mjesto za izlazak u jedan sat noću, u gradu u kojem i njegovi mještani uvijek iznova otkrivaju nešto novo. Taj grad zove se Berlin. I mi ga i danas volimo.