Berlin: spomenik žrtvama po nacionalnom ključu?

Kako bi Njemačka trebala adekvatno obilježiti nacističke zločine na istoku Europe? Ponovo se rasplamsala rasprava o ovom suštinskom pitanju politike sjećanja. Dvije ideje za nova spomen mjesta u Berlinu konkuriraju jedna drugoj: spomenik za poljske žrtve Drugog svjetskog rata ili dokumentacijski centar koji bi prikupio i čuvao sjećanja na sve žrtve nacionalsocijalističkog režima u istočnoj Europi. DW je razgovarao s pobornicima obje ideje. Čini se da je rješenje na pomolu.

Poljska je „najviše trpjela pod njemačkom okupacijom"

Inicijativa za podizanje „poljskog spomenika" posljednjih godina je dobila veliku podršku. Ona smatra da se u Berlinu treba podignuti spomenik poljskim žrtvama njemačke okupacije. „Smisao ove inicijative je da se popuni praznina u njemačkom sjećanju“, kazao je inicijator, bivši predsjednik Bundestaga Wolfgang Thierse (SPD) u intervjuu za DW.

On kaže da, doduše, postoje mjesta koja podsjećaju na mnoge nacističke zločine, uključujući i Spomenik Holokaustu u Berlinu, ali da je prilično nepoznato i zaboravljeno da je „Poljska, prva žrtva nacističkog napada, neposredni susjed, pretrpjela pet užasnih godina pod njemačkom okupacijom".

Inicijativa za poljski spomenik ima ugledne zagovaratelje: 137 potpisnica i potpisnika iz politike i društva.

Dokumentacijski centar: „Spriječiti nacionalizaciju žrtava“

Postoji još jedan alternativni prijedlog: dokumentacijski centar „koji bi obuhvatio cijelu Europu" i sva sjećanja i informacije o zločinima nacističke Njemačke, kaže za DW nekadašnji predsjednik Saveza njemačke skrbi o vojnim grobljima Markus Meckel. On i ugledni povjesničari Martin Aust i Heinrich August Winkler su pokretačke snage ove inicijative.

Poljski spomenik Meckel u intervjuu za DW naziva „pogrešnim putem", jer se tako, kaže, odaje počast žrtvama po nacionalnim ključu i onda svaka zemlja može tražiti svoj spomenik. Dokumentacijskim centrom bi se napravio častan spomenik za sve žrtve nacional-socijalističkih ratova, smatraju inicijatori.

Inicijative se, istina, značajno razlikuju, ali imaju i mnogo toga zajedničkog: obje su za to da se sačuva sjećanje na nacističke zločine, prvenstveno na istoku Europe, koji su slabo zastupljeni u javnom pamćenju. „Svatko u Njemačkoj zna za masakr u Oradouru u južnoj Francuskoj. Ali u Bjelorusiji je bilo 600 takvih sela. I to je nešto što u Njemačkoj nitko ne zna", kaže Markus Meckel. Ovaj političar SPD-a je dugi niz godina predsjedavao njemačko-poljskoj parlamentarnoj skupini, a danas je predsjednik Njemačko-bjeloruskog društva.

Postizanje kompromisa

U raspravi oko novog mjesta sjećanja u međuvremenu je došlo do pomaka. Manuel Sarrazin za DW kaže kako ga to ne čudi: „Ove dvije inicijative nisu proturječne, već se nadopunjavaju i bolje su zajedno, nego svaka za sebe."

Vladajuća velika koalicija je očigledno postigla kompromis. Katolička novinska agencija (KNA) je javila da bi SPD još prije ljetne stanke zajedno sa svojim koalicijskim partnerima CDU-om i CSU-om trebao usvojiti odluku o novom memorijalnom mjestu u Berlinu. A tu bi trebalo podsjećati na žrtve nacionalsocijalističkih istrebljivačkih ratova, posebno u istočnoj Europi. Prema informacijama DW-a, na dnevnom redu Odbora za kulturu njemačkog Bundestaga samo je jedan zahtjev: osnivanje zajedničkog dokumentacijskog centra. Ako se pri tome ostane, ideja izgradnje poljskog spomenika bi time bila odbačena.