Björn Höcke je i vlastitom AfD-u „previše desno“

Kad on nastupi, uvijek bude bučno. U to može biti siguran. Jedni plješću i skandiraju „Höcke, Höcke, Höcke", drugi zvižde i viču: „Nacisti van!" Taj jaz je nastao i u mjestašcu Bad Langensalza u pokrajini Tiringiji na istoku zemlje. A Björn Höcke izgleda da uživa u uzbuđenju koje izaziva. Kad izlazi na pozornicu, podiže obje ruke kako bi pozdravio pristaše, sa smiješkom na licu koji mu neće pobjeći niti za centimetar čitavih sat vremena koliko traje njegov govor.

Höcke je političar koji danas najviše dijeli Njemačku. Na pokrajinskim izborima u Tiringiji 27. listopada nastupa kao glavni kandidat desne populističke stranke Alternativa za Njemačku (AfD). On i mnogim svojim stranačkim drugovima stoji „previše desno". To je političar koji zahtjeva „preobrat politike sjećanja za 180 stupnjeva", a u njegovom govoru će se čuti i izrazi poput Entartung ili Vollständige Sieg – makar kao bivši učitelj povijesti odlično zna iz kojeg mračnog poglavlja njemačke prošlosti dolaze ti izrazi. Axel Salheiser, stručnjak za nacizam iz Jene uopće ne sumnja u to i tvrdi kako je rječnik i Höckea i drugih čelnika AfD-a prepun izraza koji su veoma, veoma slični onome što se slušalo od nacističkih glavešina, dapače gotovo identični.

„Možda ima predugi jezik, ali ima pravo"

Na malenoj pozornici u Bad Langensalzi Höcke odlično zna kako će navesti ljude za stolovima da mu plješću. Mnogi ovdje nisu zadovoljni politikom prema migrantima njemačke kancelarke, prije svega njenom odlukom iz 2015. da otvori granice i pusti stotine tisuća došljaka u zemlju. Mnogi se žale i kako etablirane stranke uopće ne zanimaju njihove brige. Tu se rado čuje kad se Merkel naziva „Vođom (Führerin) jednog režima" i kritike na „elitu" u ovoj zemlji ili na „stranke kartela", kako Höcke zove etablirane stranke.

Recept za uspjeh Höckea je i ciljano poigravanje s rasističkim stereotipima. Tako on čitavu populaciju Afrike svrstava u „afrički tip koji se širi", ponekad tvrdi kako su se tisućama mladih u Njemačkoj „škole pretvorile u mjesto straha jer ih tamo muškarčine među migrantima iznuđuju, muče i mlate". Neće svi koji su ovog jesenskog dana došli u Bad Langensalzu podržati baš sve što Höcke kaže, ali mnogi ga ne žele ni osuđivati. Jedna članica AfD-a mi objašnjava kako se Höckeove riječi često citiraju izvan rečenog konteksta. Jedan stariji muškarac kod nekih njegovih izjava kaže: „Dobro, to je mogao i preskočiti, baš sad pred izbore." No isto tako kaže: „Ali inače ima pravo. U svemu." I dodaje da u Njemačkoj ima već dovoljno siromašnih ljudi, pa da se tu, kako kaže, ne mora tolike novce davati „strancima".

Borba između „krila" i ostatka AfD-a

Trenutno ispitivanje javnog mnijenja pokazuje kako bi samo 8% građana pokrajine Tiringije glasovalo za Höckea kad bi se predsjednik pokrajinske vlade birao neposredno, ali za njegovu stranku bi, prema ispitivanjima raznih instituta prošlog tjedna, moglo glasovati između 20 i 25% građana s pravom glasa.

No stranka AfD u Tiringiji, baš kao i u drugim pokrajinama osobito na istoku Njemačke, se nipošto ne može smatrati homogenom, nego u njoj postoji više frakcija. Uvjerljivo najveće krilo unutar stranke, oni tvrde kako ih je najmanje 40%, je ono na čijem je čelu neosporno Björn Höcke. Salheiser to "Krilo" politički svrstava u „radikalno pa do ekstremno desno", a od početka ove godine tu frakciju i Služba za zaštitu ustavnog poretka promatra kao mogući slučaj.

Höcke i njegove pristaše nedvojbeno žele da čitav AfD politički krene još više desno. On se ne ustručava ni od nastupa s poznatim ekstremnim desničarima, kao što se to dogodilo u Chemnizu u rujnu prošle godine. Umjerenim političarima AfD-a, koji tu stranku žele učiniti prihvatljivom i građanskom centru, je Höcke trn u oku. Prije dvije godine ga je savezno čelništvo htjelo zbaciti iz AfD-a, ali stranački sud je odbio taj zahtjev.

Ovi pokrajinski izbori u Tirigiji će svakako utjecati i na karijeru i Höckea i čitave stranke AfD: koncem studenoga se održava stranački kongres AfD-a i tu će se svakako raspravljati o tome kojim putem treba krenuti. Höcke je tek najavio kako želi „proširiti utjecaj" njegove frakcije, ali još se ne čuje ništa o njegovim ambicijama da možda i osobno stane na čelo AfD-a ili zauzme neku drugu od čelnih pozicija stranke.

„Höcke van!"

I u Bad Langensalzi se Höcke ne susreće samo s pristašama, nego i s onima koji su ogorčeni njegovim nastupom. Jedan od njih je i pastor Dirk Vogel koji je ogorčen da je AfD baš njegovu crkvu izabrao kao pozadinu svojeg predizbornog nastupa. Iz njegovog očišta, Höcke dovodi ljude u dvojbu, dijeli ih i omalovažava sve one koji potječu iz drugih kultura. Vogel promatra nastup Höckea sa strane, neki od prisutnih glasno prosvjeduju, viču „Höcke van", neki čak plaču. Političar AfD-a im s pozornice savjetuje neka uzmu teblete za smirenje i naziva ih „crvenim nacistima".

I u ovom mjestašcu se vidi koliko dubok je jaz među ljudima kad je riječ o Höckeu. Protuprosvjednici kažu da, kad oni tamo budu izabrali Höckea, biti će teško i možda nemoguće uopće razgovarati s njima. A razgovor trenutno odbija i Höcke, barem s medijima. Na pitanja DW-a i u Bad Langensalzi nije htio odgovoriti. Sredinom rujna je prekinuo intervju sa njemačkom postajom ZDF i glasnogovornik stranke nam priopćuje kako on neće davati intervjue do izbora u Tiringiji.

A razgovor s ekipom postaje ZDF je prekinuo izjavom da bi se moglo dogoditi da on jednom postane zanimljiva politička figura u Njemačkoj. Neke bi to moglo oduševiti, za neke bi to bila noćna mora koja je postala stvarnost.