Blijeda Hrvatska na Frankfurtskom sajmu knjiga

Višegodišnje iskustvo posjeta Frankfurtskom sajmu knjiga naučilo me oprezu: iza uobičajnih novinarskih floskula poput onih o "najvećem svjetskom sajmu knjiga" ili "jednoj od najznačajnijih kulturnih manifestacija u svijetu", krije se ogromna mašinerija koja ide svojim putem ne obazirući se ni na što. A iza fascinantnih brojki o stotinama izlagača, tisućama četvornih metara izložbenog prostora i desecima tisuća izložaka neopreznog posjetitelja čeka pogon koji ga lako može progutati, prožvakati i, na kraju dana, poluprobavljenog - ispljunuti .

Najbolji lijek koji sam protiv iskušenja nepreglednog mnoštva zanimljivosti pronašao je: odlučnim hodom najkraćim putem doći do unaprijed definiranog cilja, izlagača i njihovih štandova, bez okolišanja, bez zastajanja.

Nakon Foruma, lijevo ili desno?

Tako sam napravio i ove godine. Ciljna grupa: štand Hrvatske, plus nakladnici koji iz ovih ili onih razloga ne sudjeluju na skupnoj izložbi. Put od glavnog ulaza na Frankfurtski sajam do dvorane 5.0 veoma je dug, a neoprezni se posjetitelj tu lako može izgubiti kao Alica u zemlji čudesa. Tu je Forum na čijem se prvom katu opsežnim programom predstavlja zemlja-partner Sajma. Ove je to godine Turska, a u prizemlju su projekcijske dvorane u kojima se pokazuju najnovija filmska i DVD-izdanja.

Ukoliko se nakon Foruma krene lijevo, vrebaju znanstvena izdanja, dječje knjige i stripovi, malo dalje su i umjetničke monografije, a tu su koncentrirani i njemački nakladnici. Krene li se pak desnim putem, potrebno se provući pored dviju dvorana rezerviranih za inozemne nakladnike, a tu je i slavni "plavi kauč" drugog programa njemačke televizije ZDF-a na kojem se u intervjuima neprekidno izmjenjuju poznati i zanimljivi autori iz čitavog svijeta, koji potom potpisuju svoje najnovije knjige.

Uspijevši izmaći svim tim Skilama i Haribdama, došao sam konačno do prizemlja dvorane 5 u kojoj svoje najnovije uratke, ali i općenito svoje zemlje, između ostalih, predstavljaju i nakladnici, književnici te službenici ministarstava kultura istočnih i jugoistočnih zemalja. Svi su tu zastupljeni: od Litve do Bosne i Hercegovine, od Ukrajine do Hrvatske, od Poljske do Srbije.

"Nema druge prilike za prvi dojam"

Postoji njemačka izreka koja kaže: nema druge prilike za prvi dojam. A taj je spontani, nepretvoreni prvi dojam posebno važan. On je holistički, obuhvaća neku pojavu na svim razinama istovremeno, često je presudan za temeljni osjećaj simpatije ili antipatije. Kada sam pronašao hrvatski štand na dnu dvorane, moj je prvi dojam bio: nepregledan, neinventivan i dosadan.

Razočarenje je bilo veliko. Nastup na Frankfurtskom sajmu knjiga za tzv. "male zemlje" u pravilu nije samo prilika da se prikaže najnovija izdavačka produkcija, već i mogućnost da se zemlja prezentira brojnim međunarodnim posjetiteljima. Proteklih godina je Hrvatska to odlično obavljala. Izabrana je središnja tema koja je mogla zainteresirati i međunarodnu publiku, dovedeni su autori knjiga koje su se predstavljale na forumskim tribinama, a i sam dizajn štanda je odisao modernošću i talentom te je privlačio i pažnju posjetitelja. Predstavnici drugih južnoeuropskih zemalja u pravilu su sa zavišću i poštovanjem govorili o hrvatskom štandu. Svojevrstan vrhunac tog kontinuiteta bio je prošlogodišnji nastup, kada je u Frankfurtu predstavljena Hrvatska kao zemlja-partner drugog po veličini i značaju sajma knjiga u Njemačkoj, onog u Leipzigu.

Domjenak bolji od prezentacije štanda

Ove godine ništa od toga nije ponovljeno, čak ni u tragovima. Posjetiteljima koji su se tu slučajno zatekli bilo je teško vidjeti da se tu uopće radi o hrvatskom štandu. Knjige su bez osobitog reda i bez unutrašnje logike posložene jedna uz drugu. Kao središnja tema uzeta je 500. obljetnica rođenja dubrovačkog dramaturga i lirika Marina Držića, ali osim nekoliko grafika obješenih po bočnim zidovima štanda, bilo je teško naći nešto što bi na tu obljetnicu na neki relevantan način upućivalo.

Većina uglednih pisaca iz Hrvatske, poput Mirka Kovača, Luke Paljetka, Sanje Lovrenčić ili Mate Marasa nije došla, dobrim dijelom i zato jer su im pozivi uručeni prekasno. Mile Stojić, bosansko-hercegovački pisac iz Sarajeva, kojemu je knjiga "Via Vienna" objavljena kod zagrebačkog nakladnika V.B.Z.-a, jedini je autor od formata koji je nazočio predstavljanju vlastite knjige na hrvatskom štandu. A popratih zbivanja, koja su često jedan od najvažnijih aspekata predstavljanja neke nacionalne književnosti na sajmu, ove godine jedva da i ima.

Nakon odličnog nastupa prošle godine i velikog uspjeha koji je potom na sajmu knjiga u Leipzigu imala hrvatska književnost, nakon velike pažnje kako u stručnoj tako i široj čitateljskoj javnosti, te nakon velikog zamaha koji su autori iz Hrvatske imali među njemačkim nakladnicima, sada je došlo do velikog razočarenja - do pravog pada.

Kako će se to odraziti na recepciju hrvatskih autora i njihovih djela na njemačkom tržištu, tek će se vidjeti. Produbljenje pozitivnog dojma je svakako propušteno. A jedino što je i ove godine dobro funkcioniralo i ponovilo uspjeh od prošle godine bio je domjenak - veoma su brzo nestale kriške kruha sa škampima i dimljenim lososom, u tren su ispijene butelje istarskog Merlota i pojedeni kolači. A nakon toga svi su se uzvanici razišli.