Bliskoistočni sportski svijet (bez) žena

Koliko je (prvenstveno simbolično) važna konferencija u Jordanu pokazuje činjenica da se radi o prvom sastanku Međunarodnog olimpijskog odbora (IOC) takve vrste u regiji Srednjeg istoka, točnije u Jordanu. Konferencija s temom "Žene i sport" započela je u subotu (9.3.) i njezin je cilj pronaći rješenja za intenzivnijim sudjelovanjem žena u sportskim aktivnostima, odnosno pronalaženje odgovora na pitanje: kako sport može doprinijeti da žene počnu igrati važniju ulogu u društvu? IOC je u sklopu konferencije dodijelio i odgovarajuće priznanje - trofej "Svijet žena i sporta".

Nogomet i samo nogomet... Bliski istok nije baš poznat kao regija u kojoj se "kuju" serijski dobitnici medalja na Olimpijskim igrama ili prvenstvima svijeta. Taj dio svijeta trenutno ima druge prbleme. Sport je u regiji ipak sveprisutan: bezbrojni sportski TV kanali opskrbljuju arapski svijet sportskim prijenosima, uglavnom nogometnim utakmicama iz Engleske, Španjolske, Italije ili Njemačke. Tu i tamo se na programu nađe prijenos konjskih utrka i (vrlo popularnih) utrka deva. Žene u sportskim aktivnostima Bliskog istoka ne igraju gotovo nikakvu ulogu, ni kao sportašice, ni kao dio publike. U nekim je zemljama ženama zabranjen ulazak na nogometni stadion, naprimjer u Iranu. Zbog toga je prava mala senzacija da IOC upravo u Jordanu održava svoju prvu konferenciju na Bliskom istoku i upravo na temu "žene i sport". Jordanci su iznimno ponosni da se taj trodnevni skup održava baš u njihovoj zemlji. Jordan je izuzetak u regiji, zemlja je stabilna. Kralj Abdullah i kraljica Rania, na cijelom Bliskom istoku poznata kao prototip moderne žene, uveličali su skup Olimpijskog odbora svojom nazočnošću.

Stabilna oaza u moru nestabilnosti

U "sendviču" između dva krizna žarišta (palestinska područja na zapadu i Iran na istoku), jordanski kralj je kao veliki obožavatelj sporta uspio "nagovoriti" IOC da o ulozi žena u sportu priča upravo na Mrtvom moru. Domaćin skupa, jordanski princ Faisal (ujedno i šef Olimpijskog odbora u Jordanu) naglašava kako se ne radi "samo" o sportu: "Mi smo htjeli dokazati da možemo privući svijet u našu zemlju. Naša je regija na glasu kao nestabilna regija. Želimo pokazati da se trudimo oko mira, a taj trud je organizacija ove konferencije. Sudionicima skupa želimo omogućiti uvid u arapsku kulturu, možda će to pomoći da naši gost promijene mišljenje o arapskom svijetu. A to bi za Jordan bilo jako važno."

Realno govoreći je zanimanje jordanske javnosti za konferenciju IOC-a puno manje nego za jednu utakmicu domaće nogometne lige. Znači jako malo. Jordan doduše šalje svoje momčadi na Olimpijske igre (čak i na zimske!), i to u mješovitom sastavu, i muškarce i žene. No, za stanovnike te zemlje zbivanja na Olimpijadi nisu pretjerano relevantna, njih se ne prati tako intenzivno kao u Europi. Vrhunski sport u toj arapskoj državi je "hobi" najbogatijih 10.000 ljudi.

O neugodnim se stvarima šuti

Trofej Međunarodnog olimpijskog odbora za ulogu žena u sportu u Amanu dodjeljen je ženi angolanskog predsjednika, Ani Pauli dos Santos za njezin angažman oko osoba s invaliditetom, koje se bave sportom u toj zemlji punoj "posijanih" nagaznih mina.

IOC na konferenciji na Mrtvom moru slijedi jasan cilj: Olimpijski odbor želi "otvoriti" sport ženama i želi u (sportskoj) praksi provesti ravnopravnost spolova. O neugodnim se temama ipak ne priča ni u Jordanu. Znakovito je da se nijednom jedinom rječju ne spominje posljednji potez predsjednika IOC-a, Jacquea Roggea: on je odbacio ideju o tome da i skijaški skokovi za žene budu službena disciplina na sljedećim Olimpijskim igrama u Vancouveru.