Borba protiv suše: Kako proizvesti kišu?

Zemlje sjeverne hemisfere i dalje se bore s valovima vrućine, šumskim požarima i ekstremnom sušom, što je navelo klimatske stručnjake i inženjere da sami pokušaju "promijeniti” vrijeme.

Kina trenutno prolazi kroz svoj najduži val vrućine, s temperaturama koje u pokrajini Sichuan redovito prelaze 40 stupnjeva Celzijevih u posljednja dva mjeseca. Vrućina je vodostaj rijeke Yangtze, najduže rijeke u Aziji, svela na rekordno nisku razinu, uzrokujući sušu za koju je kinesko Ministarstvo vodenih resursa priopćilo da "nepovoljno utječe na osiguravanje pitke vode za ruralno stanovništvo i stoku, te na rast usjeva".

Kao odgovor na ovu kritičnu situaciju, kineska vlada je pokrenula pokušaj induciranja odnosno izazivanja padalina putem metode koja se zove "cloud seeding", što u prijevodu znači "zasijati oblake".

Kako funkcionira "cloud seeding"?

Oblaci nastaju kada zrak, koji sadrži vodenu paru, odlazi u atmosferu, hladi se i stvara ledene čestice. Kada se skupi dovoljna količina tih čestica, formira se oblak. Unutar oblaka, ledene čestice se spajaju.

Kada spojene kapljice postanu dovoljno velike i teške, padaju na tlo u obliku padalina: kiše, snijega ili tuče, ovisno od temperature i drugih vremenskih uvjeta.

Pod metodom zvanom "cloud seeding" sitne čestice srebrenog jodida - soli s kristalnom strukturom sličnom ledu – se ubacuje u oblake. Ovaj proces se može izvesti iz aviona ili drona, ili se ove čestice u oblake mogu lansirati sa zemlje. Ova metoda omogućuje da se vodena para unutar oblaka "nadmudri" i počne formirati kapljice oko čestica srebrnog jodida, kaže za DW Jose Miguel Vinas, meteorolog iz španjolske firme Meteored, koja upravlja web-stranicama o vremenskoj prognozi u nekoliko zemalja.

Kada kapljice postanu dovoljno teške, što je proces koji se ubrzava upravo dodatkom srebrnog jodida, one počinju padati na Zemlju u obliku kiše ili druge vrste padalina. Način na koji ovaj proces funkcionira, daje odgovor na pitanje zašto se Peking trenutno bori „posijati“ oblake. Postoji potreba za oblacima iznad područja na kojima se želi izazvati kiša u regijama Kine, kojima su očajnički potrebne padaline ali nema dovoljno oblaka da bi opisana metoda funkcionirala.

Tko pravi kišu – i zašto?

Prve pokušaje "sijanja” oblaka napravili su američki znanstvenici iz „General Electric Research Laboratory" 1940-ih godina. Danas se njihova metoda koristi u raznim zemljama svijeta. Kina je najnoviji primjer, a Peking je već jednom upotrijebio ovu tehniku da izazove kišu prije održavanja ljetnih Olimpijskih igara 2008. godine.

Rusija je također poznata po korištenju metode "sijanja oblaka" uoči velikih praznika, kako velika državna slavlja ne bi pokvarila kiša. U 2016. Rusija je navodno platila 86 milijuna rubalja (1,44 milijuna eura ili 1,43 milijuna dolara) za "cloud seeding", kako bi osigurala prvomajske praznike bez padalina. Te godine je na dan proslave 1. svibnja vrijeme u Moskvi bilo sunčano.

Danas se ova metoda uglavnom koristi za izazivanje kiše u regijama, u kojima vlada suša. Osim Kine, SAD također koristi ovu metodu. Nedavno je ona primijenjena u američkim saveznim državama na zapadu, posebno teško pogođenim sušom, kao što su Idaho i Wyoming.

Ako bacimo pogled u prošlost, SAD je koristio "cloud seeding“ i kao oružje u Vijetnamskom ratu, produživši sezonu monsuna i pretvarajući zemlju u blato, čime je poremećen lanac opskrbe Vietkonga i zaustavljeno napredovanje njegovih trupa.

U travnju 1986. piloti sovjetskog zrakoplovstva su istom tom metodom izazvali kišu u oblacima koji su se od Černobila, gdje je došlo do eksplozije u kojoj je uništen nuklearni reaktor, kretali prema ruskoj prijestolnici Moskvi. Režim je operaciju smatrao uspješnom ― radioaktivni oblaci nisu stigli do ruskih gradova. Umjesto toga, čestice nuklearnog otpada su „zasule" ruralne bjeloruske pokrajine i nekoliko stotina tisuća ljudi koji su tamo živjeli.

Zašto je "cloud seeding" kontroverzna metoda?

Ova posljednja dva primjera pokazuju da ljudi na vlasti uvijek mogu zlorabiti tehnologiju razvijenu za opće dobro. Ali postoje i drugi faktori, zbog kojih su neki stručnjaci skeptični oko toga je li "cloud seeding" dobra ideja.

Jedan argument: ako primijenite ovu metodu nad svojom regijom u svrhu borbe protiv suše, ti oblaci više neće moći „nositi" kišu u susjednu regiju. "Ako izazovete kišu na jednom mjestu, onda ćete je smanjiti na drugom", rekao je profesor primijenjene fizike na Sveučilištu Harvard David Keith.  "To samo po sebi stvara pobjednike i gubitnike", rekao je on za DW.

Stručnjaci također upozoravaju da bi kontrola vremenskih prilika mogla biti pretežak zadatak da bi se provela uspješno i bez problema. Oni se pribojavaju i da bi to moglo pomaknuti fokus s tradicionalnih mjera, namijenjenih borbi protiv klimatskih promjena.

"Geoinženjering, uključujući  veliko „sijanje oblaka“- "cloud seeding“, opasan je eksperiment koji može dospjeti izvan kontrole i dovesti do neželjenih posljedica", smatra Jose Miguel Vinas i zaključuje: "Ako želimo smanjiti negativne efekte suša ili oluja, koje su sve intenzivnije i do kojih sve više dolazi u kontekstu trenutnog globalnog zagrijavanja, trebali bismo puno više ulagati u mjere prilagođavanja i ublažavanja njihovih posljedica."

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu