Brazilci napuštaju Portugal

Prošlo je 17 godina otkako je Gabriela Nogueira napustila svoju domovinu Brazil i stigla u Portugal. Tada, sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća, Brazil je vodio borbu s visokom inflacijom zbog čega mnogi u ovoj zemlji više nisu vidjeli nikakvu perspektivu i budućnost.

Mlada grafičarka Gabriela odlučila je, kao i mnogi u ono vrijeme, svoju sreću potražiti u Europi. "Izvan Brazila sam jednostavno vidjela sigurniju budućnost za sebe. U Portugalu su se tek bili počeli osjećati prvi tragovi ulaska zemlja na zajedničko europsko tržište. Zemlja se razvijala i rasla“, prisjeća se danas Nogueira.

Portugal zemlja imigranata

Portugal je u zadnja dva desetljeća bio zemlja useljenika: između 1990. i 2010. godine broj stranaca se učetvorostručio i porastao na gotovo pola milijuna. Među njima je bilo oko 110.000 Brazilaca. No, u međuvremenu se situacija promijenila. Portugal se bori s dugovima, gospodarstvo gotovo da je u potpunosti zamrlo. U Brazilu je pak sada drugačije: postotak nezaposlenih se trenutno kreće oko šest posto, dok je u Portugalu ova brojka gotovo tri puta viša. Posljedice se već sada uočavaju. Koncem 2011. godine u Portugalu je živjelo 8.000 Brazilaca manje nego početkom godine. Sveukupno je ovu zemlju između 2010. i 2011. napustilo više od 17.000 useljenika.

Zbogom, Portugale!

2012. godine je i Gabriela Nogueira odlučila vratiti se u Brazil. Ova joj odluka nije lako pala budući da je njezin suprug Španjolac, a njihova petogodišnja kćer je rođena u Portugalu. Pa ipak, zajednički su se odlučili spakirati kofere i preseliti se. "U Portugalu, kao i u drugim europskim zemljama, tržište rada je zatvoreno. Čak ni s dobrim kvalifikacijama nije moguće dobiti radno mjesto“, kaže Gabriela.

Od konca prošle godine oni tako žive u gospodarskoj metropoli Sao Paulu. "Ovdje se doduše mora puno raditi no postoji i velika kulturna ponuda. Na neki način mogu čak reći da je Sao Paolo danas sličan Lisabonu prije dvadeset godina”, kaže Gabriela.

Težak povratak

Dok se Gabriela iz obiteljskih razloga dugo premišljala hoće li se vratiti u Brazili ili ne, mnogi njezini sunarodnjaci ovu odluku iz ekonomskih razloga moraju donijeti mnogo brže. Eliana Miranda u Portugal je stigla 2005. godine i to prvenstveno stoga kako bi ispunila svoju životnu želju – izgradila vlastitu kuću. Radila je kao čistačica i čuvala je tuđu djecu. Iako je brzo primjetila da će teško moći ispuniti svoj san, u početku je ipak sve još teklo sasvim dobro. Sada je međutim već nekoliko mjeseci nezaposlena, a za povratak u domovinu nedostaje joj novac. Zbog toga se za pomoć obratila Međunarodnoj organizaciji za migraciju (IOM) koja pomaže migrantima da se vrate u domovinu. Oni novac dobivaju i od portugalske vlade. Migranti ovdje mogu dobiti avionske karte za povratak kao i pomoć po pitanju reintegracije u domovini.

Jedna od djelatnica IOM-a Isabela Salim navodi brojke koje zapravo govore same za sebe: 2010. godine je oko 1.397 Brazilaca podnijelo zahtjev za pomoć. 2011. godine ovih je zahtjeva bilo već 1.839, a 2012. je u samo prvoj polovici zemlje zahtjev za pomoć prilikom povratka u Brazil predalo 1.214 osoba. Što se samog Brazila tiče, činjenica da se veliki broj ljudi želi vratiti u ovu zemlju, kako kažu stručnjaci, u svakom je slučaju veliki “blagoslov”. Isabela Salim stoga surađuje s vlastima u Brazilu zahtijevajući od njih da stvore još bolje uvijete kako bi se još više ljudi vratilo u domovinu. “Oni iz Portugala u Brazil donose tzv. know-how od čega može profitirati brazilsko gospodarstvo – pogotovo područja građevine i uslužnih djelatnosti”, kaže Salim.

Kraj jednog sna

Dva dana prije povratka u Belo Horizonte, Eliana Miranda priznaje kako njezini snovi nisu bili u skladu s realnošću. “Sada je sve postalo još složenije. Više ne mogu osigurati čak niti ono najpotrebnije. No, niti u Brazilu me ne očekuje jednostavan život. Znam da je život u Brazilu težak i skup. No, ovdje barem imam nadu da ću dobiti neku šansu. U Portugalu to više ne moram niti pokušavati”, zaključuje Eliana.