Budućnost je već počela u gimnaziji na Trešnjevci

I dok hrvatski političari vode beskrajne rasprave o kurikulumu i budućnosti školstva, ta se budućnost polako ali sigurno događa, zahvaljujući nekim dobrim projektima i poduzetnim nastavnicima: „Izvrsno je, stvarno nam pomaže u učenju, zanimljivo je, interaktivno, puno je lakše učiti i vježbati neke stvari s ovom učionicom. Možemo materijalima pristupiti i od kuće.“

„Ovo je puno zabavnije nego obična nastava. Puno više možemo komunicirati. I da, drugi nam zavide, moje prijateljice iz X. gimnazije bi također htjele ovo imati“, govore mi učenici i učenice 3. razreda IX. zagrebačke gimnazije dok stojimo u velikom školskom hodniku ispred „Učionice budućnosti“. Ostale učionice u velikoj zgradi na zagrebačkoj Trešnjevki nisu se mijenjale od kada je zgrada 1950-ih sagrađena. Dakle upravo su onakve kakve očekujete u bilo kojoj hrvatskoj školi: pohabani zeleni drveno-metalni stolovi, zelena ploča s kredama i spužvom, dotrajali pod i blijedi zelenkasto-žuti zidovi.

„Da nije ove učionice, ne bismo mogli sudjelovati u programima poput Erasmus plusa preko kojeg su nam tri kolege iz razreda sada u Njemačkoj. Bez te učionice ne bismo imali mogućnosti koje imamo. Putem eTwinning projekata smo preko Skypea razgovarali s učenicima iz Njemačke, Portugala i Italije“, objašnjava mi drugi učenik.

Korak od stotinu godina

Ulazim u učionicu br. 14 i u jednom koraku preskačem stotinjak godina. Od tehnike, jedva da tu ima nečeg što mnogi imaju i u svom domu. To je prostorija u koju je tek uloženo nešto novca i opreme, no s druge strane, ono što ona omogućuje za hrvatsko školstvo djeluje poput znanstvene fantastike. (Web stranica Učionice budućnosti IX. gimnazije u Zagrebu) Dočekuje me ugodna, vesela učionica puna nježnih boja. Na jednom bočnom zidu klasična ploča, na drugom polica s knjigama koja prostoriji daje šarm. Jedan duži zid učionice je staklena stijena, a preko puta je pametni televizor, spojen na sustav koji povezuje kompjutor za kojim je nastavnica i 24 tableta kojima se koriste učenici. Oni se napajaju u vitrini koju je samostalno izradio domar škole - gotovi ormarić za napajanje je bio ipak preskup.

Domar je izradio i policu s knjigama i lagane, modularne stolove koje se lako i brzo može presložiti pa učenici mogu sjediti okrenuti prema TV-u, ploči, u krugu, polukrugu, u manjim skupinama... Toplinu prostorije zaokružuje laminatni pod. Sve zajedno, osim opreme, školu je koštalo svega nekoliko tisuća eura.

Profesorica njemačkog Darija Smolčić zadaje zadatke i svi ih istodobno rješavaju, a ona prati rezultate. Zatim se međusobno natječu u pokazivanju znanja u kvizu, čiji se rezultati pokazuju na pametnom ekranu poput Eurovizije. Smiju se, međusobno se potiču ili bockaju, sudjeluju. Zainteresirani su, zadovoljni. Motivirani, ističe profesorica Smolčić.

„Učenici ne mogu sedam sati sjediti i slušati“

Upravo je najvažnija stvar koju ističe Sonja Lušić Radošević, voditeljica Učionice budućnosti, činjenica da je učenik u središtu. „Učenici moraju dobiti zadatke i onda oni kreću u njihovo rješavanje. Bilo da ga obavljaju kolaborativno, bilo da je to istraživački rad. Ako učeniku date uređaj, ispredajete nešto i onda im date zadatak da riješe na tabletu, ništa niste postigli osim što ste uštedjeli papir. Ali ako dobro postavite zadatke tako da oni rade zajedno, odjednom imate ispred sebe učenike koji su aktivni, koji rade. Učenici ne mogu sedam sati sjediti i slušati.“

Učionica budućnosti olakšava interaktivnost između učenika i nastavnika, bez obzira koriste li se tehničke mogućnosti programa za učenje tijekom cijelog sata ili samo kao pomoćno sredstvo. Učenici su uvijek angažiraniji i aktivniji.

Ali pored pomoći u samoj nastavi, takve učionice učenicima omogućuju da sudjeluju u Erasmus plus projektu i eTwinning projektima koji su dio nastave, a u čijim okvirima je nekoliko učenika upravo ovih dana boravilo u Njemačkoj. Škola naime sudjeluje u eTwinning projektu o europskom identitetu, „Make me an European" u kojem sudjeluju učenici iz pet EU zemalja, Italije, Poljske, Njemačke, Cipra i Hrvatske, objašnjava profesorica engleskog i njemačkog jezika Arijana Blažić.

Od početka projekta učenici su tako putovali na razmjenu u te zemlje te su ugostili svoje kolege iz drugih zemalja. Projekt potiče i njihovu kreativnost i razvijanje raznih vještina, pa su tako učenici IX. gimnazije primjerice snimili video o svome gradu, predstavljanje Zagreba njihovim očima koji je sada dostupan online. Upravo su za taj uradak dobili prvu nagradu na natječaju u Njemačkoj što je bilo povezano i sa novčanom nagradom od 800 eura.

Svi se guraju u "novu"

Na dan čitanja jedne su godine maturanti putem Skypea čitali malim prvašićima u Kanadi hrvatske slikovnice na engleskom, pripovijeda mi profesorica Blažić. Maturanti su bili jednako oduševljeni kao i sedmogodišnjaci tisućama kilometara daleko. U ovom je slučaju vremenska razlika pogodovala ovom druženju uživo, jer je kanadskim mališanima dan tek počinjao kada su dobili poziv maturanata iz Zagreba iz popodnevne smjene.

Usklađivanje rasporeda za pozive putem Skypea uživo je uvijek problem, no najveći je problem interni raspored za korištenje učionice. Učitelji koji koriste učionice moraju je svaki tjedan rezervirati online i planirati svoju nastavu, tako da u ograničenom broju sati svakog tjedna u njoj nastavu ima svih 20 razreda škole. Profesorice se smiju da je uvijek trka tko će prvi rezervirati sate.

Svaki učenik ipak dođe na red, a koliko - ipak ovisi o nastavnicima. Neki je koriste više, neki manje. Profesorica njemačkog, Darija Smolčić za sebe kaže da pripada starijoj generaciji, pred mirovinom je. No kaže kako se uključila u projekt jer je zaključila da je cjeloživotno učenje nešto što je „pod muss“. Mora se držati korak s novim generacijama učenika, kaže, „a kad uđete u to, onda se oduševite. Jer vidite koje su prednosti, posebno za ovaj predmet koji je sve teže predavati. A mi postižemo izvrsne rezultate."

Mnoge škole žele u budućnost

IX gimnazija već dugo prednjači u korištenju novih tehnologija pa je škola još prije četiri godine dobila Učionicu budućnosti prije svega zaslugom nastavnica Blažić i Radošević. Njih su dvije, same napravile portal za pomoć maturantima u spremanju mature koji je postao popularan u čitavoj Hrvatskoj tako da ih je primijetila i Hrvatska akademska i istraživačka mreža CARNet. Profesorica Blažić je jedna od pionirki primjene novih tehnologija u nastavi. Zahvaljujući njoj, IX. je gimnazija još 1997. godine imala svoju web stranicu, a škola je prošle godine obilježila „punoljetnost“ primjene tehnologije u nastavi.

Projekt Učionice budućnosti koji je svojevrsna priprema za CARNetov razvoj digitalno zrelih škola - projekt e-Škole, polako se širi hrvatskim školama. Nedavno je opremu, koja uključuje i napredniju „pametnu ploču“, dobila karlovačka gimnazija. Zasad se u projekt koji vodi uključilo 13 škola i to bi bilo teško moguće bez komercijalnih pokrovitelja: osam je donirao svojom opremom Samsung, a pet Microsoft, odgovorili su nam iz CARNeta. Tamo nam kažu kako godišnje prime oko 10 upita iz škola koje su zainteresirane za Učionice budućnosti, no dobivaju ih one koje s CARNetom imaju višegodišnju suradnju. Važan kriterij je i da bude sigurno kako će biti dobro iskorištene.

CARNet organizira i edukacije nastavnika, a cijeli projekt nema zadani broj škola, već ovisi o željama i mogućnostima pokrovitelja. Makar svakako ima razloga da se škole tako opreme i iz državnog proračuna. Platiše poreza u Hrvatskoj svakako plaćaju tolike gluposti da bi jedva bilo nekoga tko bi se protivio uložiti novac najpametnije što se može: u (tehnološko) znanje budućih naraštaja. Bez toga nema budućnosti niti za građane, niti za učenike i u daljnjem školovanju i jednog dana na tržištu rada.