Bugarski komunisti se «snašli» u tranziciji
3. lipnja 2007Stranački dužnosnici i tajni obavještajci na putu u kapitalizam tema je koju istražuje Bogdana Lazarova sa sofijske privatne postaje Radio-Darik. Njezine spoznaje nadilaze sve bojazni: «Pojmom ‹zatajene tranzicije› nekadašnja je bugarska Služba državne sigurnosti prikrivala krijumčarenje oružja i droge kao i ilegalnu trgovinu luksuznom robom, koju je kontrolirala bugarska tajna služba. Krajem 80-ih je odlučeno da se osnuju tvrtke u inozemstvu sa zadaćom transfera zarade, stečene ‹zatajenom tranzicijom›, na Zapad. Tom je trgovinom Bugarska zarađivala oko milijardu američkih dolara godišnje.»
Ništa bez europske potpore
Tranzit, krijumčarenje oružja i droge nameću i pitanje o stanju na granicama. Od Sofije je negdje oko 60 kilometara do graničnog prijelaza Kalotina, od kamo vodi tranzitna ruta iz Turske i Grčke preko Bugarske do Srbije. Na novoj granici EU-a radi se uz europsku potporu, kaže šef granične policije u Kalotini, komesar Zahari Penov: «Pripremajući se za članstvo u EU-u poduzeli smo opsežne promjene, kako na profesionalnoj tako i na osobnoj razini. Ovdje su bili ljudi iz njemačke Službe za zaštitu saveznih granica koji su obučavali naše osoblje. Ta je suradnja još uvijek u tijeku.»
Čuvari zakona – mafijaši?
Bugarski dio vanjske granice EU-a je dugačka i proteže se od Kalotine prema jugu do rijeke Strumice, gdje Grčka, Bugarska i Makedonija tvore trokut. Nedaleko od granice je tranzitni cestovni pravac, a uz njega leži Blagoevgrad koji je i prije bio krijumčarsko središte. Danas taj grad uživa loš glas glavnog mafijaškog uporišta Bugarske. Jedan kolega s lokalnog radija smatra da je Blagoevgrad mafijašima atraktivan zbog svog položaja. Izvan granica Blagoevgrada javnosti je poznata i novinarka Ljubima Kalpačka koja već godinama ide tragom lokalne mafije. Unatoč dobrom poznavanju prilika, ni ona ponekad ne može uočiti razlike između mafije i čuvara zakona.
Razlog ima razloga za zabrinutost
«Prema neslužbenim podacima policije, u gradu Sandanskom nalazi se skladište heroina. Osim toga, blagoevgradska regija oduvijek je bila poznata kao mjesto u kojemu se proizvode sintetske droge. Prije tri godine u mjestu Razlogu je eksplozija uništila laboratorij za proizvodnju umjetnih opijata. Poznata su mi i konkretna imena. Prije dvije ili tri godine ovdje, u istom ovom hotelu u kojemu upravo sjedimo, sastajala se takozvana ‹jezgra mafije› čitave regije. Ovdje je stanovao glavni šef koji je nadzirao sve kriminalne aktivnosti: trgovinu drogom, prostituciju, krađu automobila. Zvao se Vasil Gorčev – ‹Slijepi› – i bio je poznat na čitavom Balkanu. Ubijen je direktno ispred ovog hotela, nekoliko metara odavde», pripovijeda Kalpačka.
Bilo je i časnih komunista
Stari i novi mafijaši, komunisti i tajni obavještajci domogli su se novih obala, spasonosnih plaža kapitalizma, ali i organiziranog kriminala. Oni koji su nastojali spasiti socijalistička poduzeća i državne firme odbacuju bilo kakvu povezanost s mafijom. Jedan od njih je i Dimitar Ivanov, danas trgovac, a nekada šef odjela bugarske tajne službe, nadležnog za nadzor članova partije. On tvrdi kako su takve i slične optužbe čiste laži i podvale.
S dna društva na vrh kriminala
«To je puka desničarska propaganda. Ona je vrlo aktivno lansirana zadnjih sedam-osam godina, u prvome redu radi slabljenja političkog protivnika, dakle bugarske Socijalističke partije. Kao trgovac i svjedok svih tih događanja u kojima sam i sâm bio vrlo aktivan uvjeren sam da nasilne skupine, mafijaške strukture, nije osnovala Služba državne sigurnosti. Osobe koje su u tome sudjelovale nisu bile povezane sa Službom državne sigurnosti. U ondašnjoj strukturi kasnosocijalističkog društva ti su ljudi zauzimali vrlo niske položaje», ocjenjuje Ivanov. Posve drugačijeg mišljenja od svog nekadašnjeg nadređenog Ivanova je njegov bivši kolega iz tajne službe Cvetko Cvetkov.
Od crvenog režima do sive ekonomije
«Postoji povezanost s ondašnjom tajnom službom i nekadašnjim režimom. To se prije svega odnosi na ‹sivu ekonomiju› koja je jednim dijelom upravo tada nastala. Dakle, može se konstatirati veza između tajnih službi s jedne strane i ‹sive› odnosno ‹crne ekonomije› i organiziranog kriminala s druge strane.» Cvetko Cvetkov, koji je radio u glavnom stožeru onog dijela bugarske tajne službe koji je bio nadležan za šijuniranje intelektualaca, kasnije je htio rasvijetliti neke mafijaške rabote svojih bivših kolega. Da si time nije stvorio samo prijatelje, razumljivo je samo od sebe.