CIA potpkopava tajnu bankovnih računa

"Vrlo je važno prisjetiti se koliko je dojmljiv bio događaj od 11. rujna. I sada smo angažirani u stalnim naporima da zaštitimo naciju od daljnjih napada, što je očito. To znači da nam je potreban dobar rad tajnih službi. To znači da moraju postojati nacionalne tajne. To znači da moramo biti u stanju progoniti, uhititi ili ubiti one osobe koje pokušaju ubiti Amerikance. To nije ugodan posao, ali je vrlo ozbiljan.” To su riječi američkog potpredsjednika Dicka Cheneyja, koji brani tajni program za nadgledanje međunarodnih financijskih podataka i drži ga neophodnom mjerom u borbi protiv terorizma.
No, ovoga su tjedna u javnost procurile različite vijesti, na primjer da je Belgijska narodna banka bila upoznata s američkom špijunažom. I postavlja se pitanje tko je što znao? Američka je Vlada priznala da je nadgledala transfere novca u cijelome svijetu, a sada je i Belgijska narodna banka priznala da je bila informirana o tome da su se nakon napada od 11. rujna 2001. godine Amerikancima dostavljali osobni podataci klijenata banaka. Belgijske su vlasti zbog sustavne kontrole transfera novca od strane SAD-a pokrenule istragu.

CIA špijunirala međunarodni platni promet

Belgijska narodna banka dobivala je informacije u okviru svoje kontrole preko SWIFT-a. Njemačka vlada pak naglašava kako nakon 11. rujna nije ništa znala o američkoj špijunaži bankovnih računa. Oni koji se zalažu za zaštitu osobnih podataka i pravnici zgražaju se zbog činjenice da je SAD, u ime borbe protiv terorizma, pet godina imao pristup i nadgledao sve podatke vezane uz međunarodna financijska kretanja. Američko je ministarstvo financija pak potvrdilo da je dobilo pristup podacima SWIFT-a. Cijelu priču oko te špijunaže otkrio je dnevnik “New York Times” navodeći kako je američka tajna služba CIA imala pristup SWIFT-u (Society for Wolrldwide Interbank Financial Telecommunication), kooperaciji koja obavlja većinu međunarodnih financijskih transakcija. SWIFT je osnovan 1973. u Belgiji, sa sjedištem u bruxelleskom predgrađu La Hulpe i dnevno rješava 11 milijuna doznaka u visini od 6 bilijuna dollara. Na sustav SWIFT-a priključeno je 7.800 financijskih institucija u 200 zemalja.
Belgijska je Vlada reagirala na pisanje medija i informirala belgijsku narodnu banku službenim putem, a belgijska je ministrica pravosuđa, Laurette Onkelinx od neovisne ustanove za pripremu financijskih informacija (CTIF) zatražila da provede istragu. Ministrica provjerava jesu li u ovom slučaju prekršeni belgijski zakoni. Onkelinx je izjavila da nije bila infromirana o američkoj špijunaži bankovnih računa, ali je priopćila da je od belgijskih tajnih službi zatražila opširno izvješće o ovom događaju. Belgijski je ministar financija, Didier Reynders još prije dva mjeseca bio informiran o ovom slučaju, a to je osobno učinio guverner belgijske narodne banke, Guy Quaden. No, belgijski premijer Guy Verhofstadt odbacuje da je bio upoznat s cijelim slučajem.

Za banke nema problema

SWIFT je nakon sudske odluke iz Sjedinjenih Država dopustio američkim vlastima pristup podacima. Prema pisanju lista “New York Times”, nakon atentata od 11. rujna 2001. godine, SWIFT je sve podatke prepuštao američkoj tajnoj službi. Tek kasnije su dogovorene neke smjernice.
Za mnoge je promatrače nepojmljivo da su Amerikanci dobili tako opširan uvid u međunarodni platni promet. Same banke cijeli postupak promatraju vrlo opušteno. “Pravo na tajnost podataka klijenata ovim postupkom nije povrijeđeno”, izjavio je glasnogovornik švicarske banke UBS. Slične su se izjave mogle čuti i od ostalih velikih europskih banaka. No, postavlja se pitanje što je i koji su podaci klijenata banaka zapravo stvarno zaštićeni.
Prema mišljenju predstavnika banaka klijenat ima pravo na tajnost informacija kao što su odnos između banke i klijenta, visina njegovog kredita ili pohranjenih vrijednosti. No, kod svake doznake klijenti odustaju od zaštite, jer na uplatnici moraju navesti ime pošiljaoca i primatelja, kao i broj računa obaju sudionika, inače do transakcije uopće ne bi niti došlo. Osim toga, anonimnost je zabranjena i odredbama o zabrani pranja novca.

Traži se pojašnjenje

Oni koji se zalažu za zaštitu osobnih podatka cijeli slučaj promatraju s drugog gledišta, ističući da čak i kada se klijenti ne mogu zaštiti pravilima o tajnosti, mogu se pozvati na odredbe o zaštiti podataka. “Dostavljanje podataka klijenata banaka, bez opravdanja i bez pristanka samih klijenata nije dopušteno”, ističu pravni stručnjaci. Dodaju kako je vrlo upitno može li bilo koja zakonska odredba ili međunarodni sporazum opravdati ovakav postupak. Europski su pobornici zaštite osobnih podataka uspostavili kontakte širom kontinenta i dogovaraju daljnje korake koje će poduzeti kod takve prakse.
Pravni stručnjaci naglašavaju da se klijenti moraju osoloniti na to da će se banka – ili u ovom slučaju SWIFT – pridržavati pravila o njihovoj zaštiti. Paušalno konfisciranje svih podataka u tako dugom vremenskom razdoblju je protuzakonito, ističe profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Baselu, Mark Pieth. Ostaje pitanje zašto je SWIFT slijedio zahtjev američkog ministarstva financija. “SWIFT se može vrlo lako ucijeniti”, procjenjuje profesor Pieth, koji je sudjelovao u istrazi vezanoj uz UN-ov skandal s programom “nafta za hranu”. Jer, kako naglašava, kada bi američke vlasti SWIFT-u uskratile licencu za svoje američke podružnice, tada SWIFT više ne bi mogao funkcionirati.
Profesor Pieth smatra da ga ne bi iznenadilo kada bi CIA zatražila uvid i u druge oblike i razine financijskih transakcija. Prema izvješću lista “New York Times”, američke su vlasti potvrdile da su sklopile ograničene ugovore s kreditnim poduzećima i tvrtkama za transakcije poput Western Union. Ovakav korak, smatra Pieth, predstavlja jasno uplitanje u slobode građana, pa stoga s velikim zanimanjem očekuje kako će reagirati nacionalne vlasti. No, za sada svi šute. Organizacije za zaštitu potrošača traže istragu cijelog slučaja i više transparentnost.

Novac terorista nije ovisan o bankama

Međunarodne transakcije novca ne odvijaju se samo preko banaka ili ustanova. Zahvaljujući sustavu Hawala, takozvanom “bakovnom sustavu siromašnih”, moguće je brzo i jeftino doznačiti novac širom svijeta. Hawala se temelji na povjerenju. Osoba A koja želi poslati novac osobi B u drugoj zemlji mora imati povjerenja u mešetara kojem predaje novac. Također i osoba B mora imati povjerenja u mešetara. Osim toga, između osobe A i B mora postojati kod za prepoznavanje. Kod lozinke se radi o jednoj riječi, brojevima ili surama iz kurana. Mešetari međusobno obračunaju novac i razliku u daljnjim poslovima. U cijelom postupku nema protoka novca između mešetara. Zbog netransparentnih struktura, sustav Hawala je zabranjen u svim zemljama, pa i u arapskim. Tokovi novca u potpunosti se odvijaju izvan ekonomije. Doznake se provode u jednom danu, a nakon toga ne postoji nikakav dokaz o bilo kakvoj novčanoj transakciji. “Bankovni sustav za terorizam”, nedavno je naslovio američki tjednik “Time”. No, prema navodima Interpola, kriminalne organizacije i dalje preferiraju legalne putove, transakciju novca preko banaka. Mešetari koji se bave Hawalom potječu iz obitelji koje se time bave već generacijama i stoga ne operiraju u tajnosti. Zlorabljenje, korupcija ili pronevjera velika su rijetkost kod Hawale. Sustav prije svega koriste “gastarbajteri” kako bi poslali novac svojim obiteljima. Ovakav je sustav zapravo otvoren svakome, dakle i nemuslimanima.

Teroristi uostalom izbjegavaju banke

Podstavlja se još jedno pitanje: možda je nakon terorističkih napada od 11.rujna 2001. bilo razumljivo što se pokušalo dobiti informacije o novčanim transakcijama terorističlkih organizacija, pa se i kršenje odredaba o zaštiti bankovne tajne moglo još i donekle možda tolerirati, ako se na tom putu ozbiljno i uspješno suzbija međunarodni terorizam. Međutim, pokazalo se da teroristi u pripremama terororističkih napada uopće ne koriste međunardne transakcije, no program nadgedanja podataka i dalje se provodi. Na taj način SAD dobiva velike spoznaje o financijskim kretanjim mnogih europskih građana i nitko ne može jamčiti da se ti podaci jednoga dana možda neće pokazati kao nedostatak ili prepreka. A upravo je to smisao zaštite podataka i bankovne tajne klijenata – osigurati financijsku privatnost od fiskalne radoznalosti države. Ukoliko europske banke krše upravo to pravilo, moglo bi se dogoditi da u konkurentnosti s SAD-om na ovom području režu granu na kojoj same sjede.