Cipelice lutalice: Berlin vs. Bonn

I današnja, ali i nekadašnja njemačka prijestolnica nude dobru povijesnu priču, izvrsne panorame, zaraznu energiju promenada i romantični štih kvartovskih terasa. No, dva grada vode potpuno drukčije životne stilove i izgleda da se pretjerano ne favoriziraju.

Berlin, Berlin!!!

Dakle, Berlin je nešto kao prva ljubav. Grad gdje se nauči kako biti dobar turist, grad koji otvori oči za umjetnost, sport, književnost, pivo, currywurst (njemačke sočne - moćne kobasice) ali i granicu u njihovoj konzumaciji. Treba vremena da se počne odolijevati raznim prejeftinim i prefinim Milkama, Schoko-bombicama i turskim baklavama. No polako. Sve je to u biti jako sporedno. Važno je prepustiti se i opustiti se u gradu, osjetiti i okusiti njegove draži.

U još jednom od onih gradova koji nikad ne spavaju, u njemačkoj gospodarskoj, kulturnoj i političkoj metropoli turiste obično prvo vode do Brandenburških vrata, Berlinskog zida, pa malo do televizijskog tornja i ulice „Unter den Linden“, gdje se nalazi i renomirano Humboldtovo sveučilište. Na potezu je i obavezni Alex iliti Alexanderplatz, omiljeni „Treffpunkt“ raznih generacija, baš kao i Museumsinsel, izvorište berlinske muzejske povijesti. Ovo je ujedno i najvažniji kompleks ovakvog tipa u svijetu koji se sastoji od 5 različitih muzeja. Veličanstveno, potvrditi će i baka i tata i unuka.

Grad "freestylera"

To i još mnogo znamenitosti čine centar. No Berlin je mnogo više od popisa atrakcija koje turisti revno križaju na svojoj „to-do“ listi, koje Berlin ustvari baš i ne trpi. Iako se tako ne doima na prvi pogled ovo je grad spontanosti, odvažnosti i međuljudske topline. Berlin je „Dirty Dancing“, zaplešeš i pri samoj pomisli na njega. I tako grad uvijek iznova udara neki svoj ritam, poziva da ga uhvatiš, da obojiš njegove ulice novim bojama, ispišeš nove grafite na starim trošnim slikama negdje na istočnome kolodvoru. Ili pokušaš odlomiti komad Zida i tako jedan djelić svjetske povijesti pohraniš negdje uz marame na polici u dnevnoj sobi. Ovaj grad vuče da pogriješiš smjer, izgubiš nit, notu i ono što si htio reći.

Spontanost je ono što inspirira u ovom gradu. Ona je motor grada, magnet raznih generacija koje su dolutale na ovaj istok tražeći, tako reći, svoje mjesto pod suncem, ispod raznobojnog berlinskog suncobrana. Grad je to gdje naglasak leži na druženju, upoznavanju, i uvijek novom upoznavanju, sve dok ne dosadi, pa opet ispočetka. Sve to na ulicama koje su opjevale i smijeh i suze, i bol i ponos. No berlinjani se ne dave u nostalgiji i sjetnim pogledima. Hrabar korak ravno naprijed je ono što ih odlikuje. Od istoka do zapada, preko četvrti Kreuzberg i Neuköln do hipsterskog Prenzlauer Berga ili damskog Spandaua.

Berlinska "multikulti" porcija

Svakako „najcool“ i „najmultikulti“ četvrti su Neuköln i Kreuzberg, gdje čitava ideja zajedništva i tolerancije dobiva potpuno novo, konkretno značenje. Prave stvari se uvijek nekako skrivaju iza ugla, u zabačenim, ne toliko razvikanim mjestima, u malim šarenim bircevima, kazalištima i drvenim lokalima na rijeci. Livada, improviziracija, jak ritam, grafiti, anonimnost, ples, ugodna buka i vreva, opuštenost, ma veselje. To je vikend u Berlinu, u gradu koji izvlači one najsitnije atome energije i otvara nove dimenzije, spektre i aspekte.

Onu bajkovito - povijesnu komponentu gradske turističke ponude nadopunjuju brojni berlinski dvorci, primjerice dvorac Charlottenburg ili Friedrichefelde.

Beethovenov ljubimac

No spomen dvoraca i s njima povezanih parkova grad Bonn diže dva prsta i javlja se za riječ.

U usporedbi s Berlinom, Bonn je brojem stanovnika, površinom i infrastrukturom primjetno manji. Mala tortica, moglo bi se reći. I to tortica povijesti stare 2000 godina, jedan od najstarijih gradova u cijeloj zemlji. Valja napomenuti da je grad rodno mjesto njemačkog ponosa Ludwiga van Beethovena, što su Bonnjani dobro marketinški iskoristili. Tako primjerice ljubitelji ovog nezaboravnog skladatelja mogu posjetiti njegov dom u samom gradskom centru. Prosvijetliti se baš i neće, no uz dobro društvo ovo zaranjanje u Beethovenovu intimu može biti zabavno.

Nadalje, Bonn je tijekom povijesti odigrao važnu ulogu. Od 1949 pa sve do 1990 bio je ovo glavni grad Savezne Republike Njemačke. Nedugo nakon pada Zida Nijemci se nekako, nakon dugog vijećanja, ipak odlučiše za Berlin, tako da sad nekolicina ministarstava ima tek formalno drugo sjedište u Bonnu. Međutim, u političkom, a pogotovo u ekonomskom svijetu Bonn je uvelike zadržao svoj autoritet.

Pročitajte na slijedećoj stranici:

Što je to nešto u bonnskom zraku?

Ima nešto u tom bonnskom zraku

Geografski gledano, grad se proteže preko obje obale Rajne, što je u proljeće i ljeto (ako imate sreće pa u ljeto doživite ljetno vrijeme) izuzetan prizor. Zavodnički savjet broj 1: panorama grada iz brodice ili kakvog većeg turističkog broda. I nemojte se začuditi ako negdje uz obalnu šetnicu do vas dopru meki zvuci našeg milog „Balkan beata“. Neke stvari se ipak ne mogu izbjeći.

Dakle, Bonn i njegova Rajna apsolutno su magični, no što je još dojmljivije je stari dio grada i sami centar. Mnoštvo dućana, od onih gala do onih kineskih, mnogo pekarnica i zalogajnica, šarenilo turskih kebaba i ostalih proizvoda „zdravog“ predznaka. E sad, u sve to je ukomponirana jedna stara gradska vijećnica izgrađena sredinom 18-og stoljeća u rokoko stilu koja zatvara „Marktpatz“ (tržnicu).

Brojni poznati političari, među kojima su i Charles de Gaulle, John F. Kennedy te Mihail Gorbačov s njenih su se stepenica obraćali njemačkoj naciji. U blizini se nalazi i veličanstvena, već osam stoljeća stara katedrala koja je izgrađena iznad grobnice dvojice vjerskih mučenika. Danas je to jedan od glavnih simbola Bonna koji u ovoj konzumerskoj klimi, bez obzira na vjerska uvjerenja, daje odrađeni osjećaj mira, trajnosti i sigurnosti. Što se tiče muzeja, njih ima kao u priči - egipatski, akademski, gradski, pokrajinski muzej pokazuju vam drugu stranu prošlosti. Muzeji svjedoče o životu i preživljavanju, smrti i vječnosti, moći i vladavini.

No, neka pitanja uvijek ostaju otvorena ili se pak trenutno rješavaju na bonnskom sveučilištu, velikom kompleksu s ogromnom livadom koja neodoljivo poziva na izležavanje u suncu. Knjiška djeca na ljeto zamjene knjižnične prostorije grupnim učenjem u parku (riječ učenje možda ipak nije najprecizniji odabir). Zanimljivost: zgrade sveučilišta pripadale su nekoć bogatim njemačkim plemićkim obiteljima, tako su njemački studenti zasigurno dodatno motivirani samom povijesti i karizmom njihovih radnih prostorija. U blizini sveučilišne zgrade za biologiju, na polovici velikog „jogging / drinking“ parka (ovisno o afinitetima) posjetitelje će zasigurno dojmiti i uvijek otključani ormar s knjigama koji je tu postavljen s ciljem razmjene knjiga, iskustava i emocija pri čitanju. Knjiga se može uzeti potpuno besplatno i ovisi o osobi hoće li je vratiti, zamijeniti nekog drugom ili pak otuđiti. No knjige se ne kradu, ako je suditi po opremljenosti ovog regala.

Ovo je jedna vrsta društvenog apela na građansku iskrenost i poštenje. Hmm, možda je indikativno da Berlin posjeduje jednu javnu policu s knjigama, dok se Bonn ponosi s čak osam komada.

Vječiti rivali

Berlin i Bonn, ako je suditi to stavovima mlađe generacije, baš se pretjerano i ne ljube. Berlin će Bonnjanin opisati kao odviše „wanna-be“ grad nalickanih alternativaca i umišljenih kvazi-umjetnika, dok će ovi rado komentirati navodnu malograđanštinu, neopravdanu oholost i mentalnu pravocrtnost građana Bonna. Da se primijetiti jedna univerzalija: njemački „istok i zapad odnos“ nekako neodoljivo podsjeća na hrvatsku burnu ljubav između sjevera i juga, Zg-St relacije.

Sve u svemu, zrak je drukčiji, životni stil i dinamika se uvelike razlikuju. No, ugodno se diše u oba grada, kad se jednom prepusti cipelicama lutalicama.

Autor: Lea Talijančić

Odg.ured: Željka Telišman