Crna Gora: mandatar pokušava spojiti nespojivo

Gotovo dva i pol mjeseca nakon izvanrednih parlamentarnih izbora, Crna Gora je još daleko od nove Vlade, pa zemljom i dalje upravlja ona premijera Dritana Abazovića, koja će ovih dana navršiti godinu dana od kada je „pala“ u parlamentu. Mandat za sastav nove Vlade od predsjednika države Jakova Milatovića dobio je početkom mjeseca njegov stranački kolega Milojko Spajić, čiji je Pokret Europa sad (PES) dobio najviše mandata na izborima. Ipak, zbog rascjepkanosti parlamenta, ali i želje da se napravi stabilnija Vlada i s većom podrškom, za njeno formiranje Spajiću je potrebna široka koalicija više stranaka, od kojih su neke ideološki oštro suprotstavljene.

U novoj Vladi sigurno mjesto ima PES s 24 mandata i Demokrate Alekse Bečića sa sedam. To je zajedno 31. Za većinu u parlamentu koji ima 81. mjesto, potrebna je podrška 41. zastupnika. Spajiću je načelnu podršku dalo i deset zastupnika manjinskih stranaka i dva Socijalističke narodne stranke (SNP). To je 43, dakle minimalna većina.

Spajić pregovara i s prosrpskom koalicijom Za budućnost Crne Gore (ZBCG), bivšim Demokratskim frontom (DF), s čijih 13 glasova bi imao čak tropetinsku većinu u Skupštini. To je inače neophodno za reformu pravosuđa, što je jedan od glavnih uvjeta za nastavak europskih integracija.

Upravo je ključno pitanje hoće li u istoj Vladi biti manjinske stranke i ZBCG, koje su programski potpuno različite. Izvan potencijalne vlasti ostaju koalicija oko Demokratske stranke socijalista (DPS) s 21. zastupnikom i Abazovićeva Ujedinjena reformska akcija (URA) s četiri. S njima Spajić ne želi pregovarati.

„Proces pregovaranja protječe očekivano sporo i teško, prvenstveno zbog uvjetovanja i nedosljednosti stranaka i neprirodne moguće koalicije sa ZBCG-om“, kaže za DW politički analitičar Marko Pejović. „Gotovo svi potencijalni konstituenti nove vlasti imaju zahtjeve oko podjele resora i pozicija, i to je ono što ključno usporava ovaj proces i od čega ovisi hoće li i kada biti postignut dogovor“, kaže Pejović.

I politička analitičarka Ana Nenezić vjeruje da ključni izazov leži u raspodjeli resora, gdje se svaka stranka bori za što veći utjecaj. „Razočaravajuće je da složenost pregovora ne uvjetuju sukobi vizija o tome kako Crnu Goru izvući iz dugotrajne društveno-političke krize, približiti je Europskoj uniji i ojačati socio-ekonomski položaj građana, nego kako osigurati što više resora i pozicija po dubini, pa čak i onda kada nemate potrebne kadrove u svojim redovima koji bi jamčili dobre rezultate“, kaže Nenezić za DW.

Minimalna ili tropetinska podrška?

Iako Spajić tehnički može formirati vladu s minimalnom podrškom od 41. zastupnika,Nenezić ukazuje da bi veća, idealno s 49 zastupnika, pružila stabilnost i omogućila deblokadu pravosuđa i ubrzanje EU-integracija.

„Ako se odluči za suradnju sa strankama bivšeg DF-a, suočit će se ne samo s mogućim neodobravanjem međunarodne zajednice koja je rezervirana prema tim strankama, nego i s manjinskim strankama koje su već izrazile nespremnost za sudjelovanje u koaliciji. Spajić bi tada imao snažan izazov i na međunarodnom planu i u Crnoj Gori", smatra Nenezić.

Pejović kaže da mandatar ima izuzetno težak zadatak, jer podrška 41. zastupnika nije poželjna zbog reformskih procesa i stabilnosti, dok mu, s druge strane, ne preostaje opcija za tropetinsku podršku od najmanje 49 zastupnika osim ako ne uđe u koaliciju sa ZBCG-om.

„Ne možemo očekivati kohezivno djelovanje, jasnu političku volju i odlučnost za konkretne rezultate na europskom putu, ako koalicija ZBCG bude dio nove vlade“, smatra Pejović.

Iako ne eksplicitno, protiv ulaska koalicije Za budućnost Crne Gore su vodeće članice Europske unije i Sjedinjene Američke Države. One traže da novu Vladu čine stranke koje jasno osuđuju rusku agresiju na Ukrajinu, podržavaju sankcije Rusiji i surađuju s neovisnom državom Kosovo. ZBCG je, inače, u nekim općinama u kojima je na vlasti pokrenula proces „otpriznavanja" nezavisnosti Kosova. Druge informacije pak govore da bi Zapad navodno mogao da „zažmiriti" na ulazak ZBCG-a, ako ne budu potezali ta pitanja, što su oni u više navrata i najavljivali.

„Smatram da Spajića značajno više može stajati trka za brojem zastupnika, nego podrška samo 41. zastupnika, jer je apsolutno nerealno očekivati da ZBCG, i pored moratorija na ta pitanja, neće nastaviti djelovati u dosadašnjem smjeru", uvjeren je Pejović.

I Nenezić kaže da stavovi ZBCG po pitanju ključnih globalnih i regionalnih pitanja izazivaju zabrinutost kada je u pitanju međunarodna pozicija Crne Gore. „Usprkos jasnom stavu međunarodne zajednice, čini se da bivše stranke DF-a nisu uradile ništa kako bi umirili prethodnu retoriku, uspostavili suradnju s međunarodnim partnerima i na tako postati konstruktivni. Jasno je da uključivanje te koalicije donosi određene rizike, čega je Spajić svjestan. Ako se odluči na taj korak, morat će preuzeti i punu odgovornost za sve posljedice“, poručuje Nenezić.

Tri varijante buduće Vlade

Naše sugovornike smo pitali i što bi za proces europskih integracija i prioritete koji čekaju novu izvršnu vlast značile sljedeće varijante Vlade:1) PES-Demokrate i manjinske stranke; 2) PES-Demokrate i ZBCG; i na kraju Vlada koja bi uključivale sve te stranke?

„Za proces europskih integracija i reforme nužna je samo homogena koalicija koja bi imala podršku najmanje 49 zastupnika, odnosno čije stranke djeluju u istom smjeru – jasnog geostrateškog opredjeljenja Crne Gore kao članice NATO-a i buduće članice EU-a. Vlada koja bi bila sastavljena od PES-a, Demokrata i manjinskih stranaka bila bi samo zamjena tehničkoj Vladi. Gotovo jednaka bi bila situacija i s koalicijom PES, Demokrate i ZBCG, s tim što koalicija sa ZBCG-om ne bi imala podršku zapadnih partnera. Na kraju, koalicija PES, Demokrate, manjinske stranke i ZBCG imala bi dvotrećinsku podršku potrebna da se proces europskih integracija dovede do cilja, uz neminovan uvjet da postoji politička volja i da heterogenost takve koalicije ne utječe na donošenje važnih odluka na europskom putu“, kaže Pejović.

Nenezić smatra da bi trebalo formirati Vladu koja uključuje one aktere koji imaju zapadnu orijentaciju i u tom dijelu nisu spremne na kompromise. „Vlada PES-a, Demokrate i manjinske stranke jamčila bi upravo takav pristup, ali nema potrebnu većinu za nesmetano provođenje reformi. Jasno je da bi tu najsigurnije bilo uključiti još URA, kao građansku stranku, i manje stranke okupljene oko DPS-koalicije. Međutim, i taj scenarij nosi određene izazove zbog postupanja tih stranaka u ranijim Vladama, ostvarenih rezultata, određenih kontroverzi i neriješenih afera“, dodaje Nenezić.

Zbog svih tih nepoznanica nameće se i pitanje hoće li buduća Vlada, tko god je na kraju bude činio, biti dugoročno stabilna.

„Vrlo je teško, gotovo nemoguće, očekivati stabilnost Vlade koja se ne temelji na zajedničkim programskim principima, nego na pokušajima da se na različite načine dođe do poželjnog broja zastupnika", ocjenjuje Pejović.

„Ako vlada može izgraditi širok konsenzus oko ključnih političkih pitanja i odgovoriti na potrebe građana, šanse za njenom dugoročnom stabilnošću bit će veće. Još jedan bitan faktor bit će dobri odnosi s ključnim partnerima i uspjeh u nastavku EU-integracija“, smatra Nenezić.

Mandatar Milojko Spajić ima, inače, još dva i pol mjeseca za formiranje Vlade. Ako to ne uspije, slijede novi izbori.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu