Danska nakon napada: integracija ili izolacija?

Omar Abdel Hamid el-Husein nije usamljen slučaj. Ovaj 22-godišnji atentator koji je nedavno izveo napad u Kopehnagenu bio je nasilan, ranije kažnjavan član bande - a kao i mnogi drugi radikaliziran je tijekom boravka u zatvoru.

Na danskoj televiziji jedan bivši zatvorenik, također musliman, čije lice je zamagljeno a glas promijenjen, opisuje kako su neki drugi zatvorenici pokušali pridobiti ga za radikalne ideje: "Pokušali su u meni probuditi mržnju prema drugim ljudima, prema Židovima, Dancima - prema svima koji nisu muslimani. Govorili su kako je dozvoljeno ubiti Židova. Naravno da se to ne smije, ali to su govorili. Počeo sam razmišljati o tome. Oni pokušavaju da se sprijatelje s tobom i da ti onda isperu mozak."

Jim Latrache je i sam do listopada prošle godine bio u zatvoru zbog krijumčarenja droge. I on smatra da zatvorenici predstavljaju metu koja je posebno osjetljiva na islamističku ideologiju: "Riječ je o osjećaju zajedništva. A jedan od načina da se to postigne je da se postane još religiozniji."

Zatvor ne smije poticati na nasilje

Sindikat zatvorskih službenika ovih dana upozorava na stvaranje radikalnih grupa unutar zatvora, te da ekstremisti svoju ideologiju prenose na članove bandi i nasilnike poput Omara el-Huseina. Oporba u Danskoj sve glasnije traži da se protiv toga poduzmu određene mjere. "Izolacija pojedinih radikalnih islamista bila bi dobar potez", vjeruje Karsten Lauritzen iz liberalne stranke. Isto mišljenje dijeli i Karina Lorentzen iz Socijalističke narodne stranke: "One koji riječima navode na ispaljivanje metaka treba izdvojiti iz takve sredine i smjestiti negdje drugdje."

To pod pritisak dovodi vladajuće socijaldemokrate. Oni su ionako na meti kritika jer je danska obavještajna služba mjesecima znala za radikalizaciju kasnijeg atentatora el-Huseina u zatvoru, ali nije ništa poduzela protiv toga. Sada i vlada u Kopenhagenu, točnije ministrica pravosuđa Mette Frederiksen najavljuje oštrije mjere: "Zatvor ne smije biti mjesto gdje se čovjeka navodi na nova kažnjiva djela ili gdje dolazi do radikalizacije. Izolacija bi stoga mogla biti odgovarajuća mjera."

To je put kojim se, politički gledano, može krenuti. Ali, obećava li on uspjeh. Anonimni zatvorenik s početka priče sumnja u to: "A što ako se netko nepravedno izolira? Onda će to u njemu samo probuditi mržnju. I onda će upravo on biti jedan od onih koji drugima ispiru mozak."

Što pružiti mladima?

Khaterah Parwani se u Kopenhagenu brine o radikaliziranim muslimanima. Ona je svjesna toga da raste broj radikalnih islamista i misli da se nečim mora suprotstaviti njihovoj ideologiji. "Naravno da mora postojati strah da će se napadi ponoviti. Nema sumnje da moramo učiniti sve da to spriječimo. Ali moramo potražiti i alternative. Moramo dobro pogledati sami u sebe, odnosno u te mladiće. Što im možemo pružiti, što im ne može pružiti radikalno okruženje?"

Ti mladići teško mogu naći za sebe neku alternativu. Ali ako se odaju kriminalu i završe u zatvoru, onda je to često i nemoguće. Nije mali broj onih koji su u pokušaju da pobjegnu iz kriminalnih bandi, završili u rukama radikala, tvrdi Puk Sabber koji se u "Cafeu Exit" u Kopenhagenu brine o bivšim zatvorenicima. "To su često usamljeni i zatvoreni mladići, bez perspektive, ovisnici o drogama i beskućnici. Tu postoji more socijalnih problema. Oni sigurnost i zajednicu za sebe pronalaze u okruženju o čijim motivima možda i ne razmišljaju. Ali tko je taj tko će im pružiti osjećaj zajedništva? Pa nećete valjda prihvatiti u svoje društvo jednog ranije osuđivanog nasilnika koji se zove Muhamed Ali? Ili?"