Darknet: Mreža u sjenci

Dok političari i stručnjaci rado govore o internetu kao "autocesti podataka", postoje na toj globalnoj mapi World Wide Weba i sporedni putevi bez oznaka i putokaza - to je darknet. Da bi se do tog svijeta izvan svjetla reflektora globalne javnosti pronašao put, čovjek mora poznavati tehniku i istovremeno biti spreman na avanturu: svatko mora tu pronaći svoju stazu koju želi koristiti.

U darknetu naime nema ni Googlea niti drugih tražilica, postoji samo neka vrsta kataloga, ali u njemu nipošto nisu sve stranice evidentirane. To naravno nije slučajnost - tvorci darkneta su to tako namjerno organizirali, jer je upravo anonimnost njegova najjača kvaliteta.

Darknet: Decentralan i anoniman

Dvije su velike razlike između uobičajenog interneta i darkneta. S jedne strane darknet funkcionira decentralno i potpuno anonimno. To znači da su u osnovi tih dviju mreža dva različita sustava. U klasičnom Internetu je naime mnogo toga centralno organizirano. Tko se primjerice prijavi na Facebook, ulogira se u sustav i tu postavlja svoje tekstove i slike. Druga osoba koja to želi pogledati također se mora najprije ulogirati u sustav Facebooka. To znači da se sve odvija preko serverskih računala firme Facebook. To istovremeno znači i da svaki pokret na tim računalima ostaje zabilježen. Slično je primjerice i s Googleom. I onaj tko sada ima pristup serverima tih i sličnih velikih internetskih firmi, ima pristup i velikoj količini podataka o korisnicima, čime oni takoreći postaju providni - a to je upravo ono što, prema tvrdnjama Eduarda Snowdena, radi američka tajna služba NSA.

Darknet radi na drugi način. On funkcionira bez tog središnjeg sustava - tu je svako računalo istovremeno i server, koji međutim pohranjuje samo mali dio informacija - i to još u kodiranom obliku. Uz to je anonimiziran i prijenos podataka između pojedinih računala u darknetu, pa tako nikakav agent neke tajne službe, čak i ako dođe u posjed nekih podataka, s njima ne može ništa suvislo započeti.

Meta-podaci su sigurni

Uz tu anonimiziranost podataka i puteva njihova transfera, tvorci darkneta su pronašli način i da tzv. meta-podatke učine neupotrebljivima za promatrače sa strane. U regularnom internetu se već i iz podataka o tome tko je s kime koliko komunicirao, koje su količine podataka razmjenjivane i kada, odnosno iz identifikacijskih adresa pojedinih računala može saznati puno i o samom sadržaju. Tako je čak i u slučaju da su sami podaci kodirani tajnim službama moguće izvlačiti dalekosežne zaključke.

U darknetu se podaci šalju uvijek na tri računala u mreži koja su slučajno izabrana. To znači da svaki podatak na taj način dobiva tri puta novu adresu pošiljatelja - na koncu je nemoguće utvrditi odakle je izvorna informacija ustvari potekla. Mali problem te metode - razmjena podataka je osjetno sporija nego u klasičnom internetu.

Omiljen kod oporbenjaka - i kriminalaca

S darknetom se etablirala jedna paralelna mreža koju vrlo rado koriste kriminalci. Tako tu postoje pravi dućani, poput "Silk Roada" ili "Black Market Reloadeda", gdje se bez većih problema mogu kupiti droge, oružje ili usluge svih vrsta. Tu je moguće i plaćati anonimno - najbolje je to uz pomoć internetske valute bitcoin. Tu se u osnovi anonimno razmjenjuju paketi podataka koje nije moguće umnožavati po volji, ali ih je moguće razmijeniti po određenom tečaju u stvarni novac. I to posve legalno.

Darknet ne koriste međutim samo kriminalci - on je vrlo popularan i među kritičarima diktatorskih režima. Tako recimo svatko tko ima pristup regularnom internetu može preko programa "Tor" uspostaviti vezu s darknetom. Navodno je i Edward Snowden upravo na taj način, preko darkneta, uspostavio kontakt s reporterima "Guardiana".

Istraga je vrlo teška

Mogućnosti policije ili tajne službe da otkriju korisnika darkneta su vrlo ograničene. Tu se hvatanjem podataka i pokušajem njihove analize ništa ne može postići. Policija se tu vraća tradicionalnim metodama. Tako se primjerice policajci predstavljaju kao kupci droga, kako bi ušli u trag dilerima. Oni naručuju drogu u nadi da će na realnim pošiljkama pronaći neke tragove. Ili pokušavaju uspostaviti odnos povjerenja s dilerima i nagovoriti ih na osobnu predaju robe umjesto poštanskih pošiljki.