Dizajnerski raj u Berlinu

Berlin je na najboljem putu da postane modna metropola koja će se mjeriti i s gradovima kao što su Pariz ili Milano. U Berlinu radi 600 dizajnera, redovito se otvaraju novi modni dućani, a brojne agencije su svoje sjedište "preselile" iz dosadašnje njemačke modne prijestolnice Düsseldorfa u grad na rijeci Spree.

Takav razvoj je primijetio i UNESCO: 2006. je Berlin odlikovan titulom "grada dizajna". S kreativnošću je porasla i produktivnost. Gotovo svi berlinski dizajneri svoje kolekcije proizvode ili u samom Berlinu ili u neposrednoj okolici glavnoga grada.

"Meka modne industrije"

U Berlinu trenutno djeluje devet modnih škola ili sveučilišta. Od 2005. iz gradskog se proračuna modni sektor subvencionira s oko dva milijuna eura godišnje. Na upravo završenom Berlinskom tjednu mode (Berlin Fashion Week) svoje su kolekcije predstavili i bivši studenti tih škola. Samo rijetki od tih dizajnera uspijevaju se održati u nestabilnoj branši. Svi berlinski dizajneri zajedno godišnje ostvare promet od oko milijardu eura. To je manje nego što u jednoj godini "okrenu" velike marke poput Armanija, Prade, Guccija ili Diesela.

Iako je Berlin postao prava "Meka modne industrije" s "krpicama" nije lako zaraditi novac. "Milano, Pariz ili New York su miljama daleko od Berlina. Jaz je prevelik. Za taj jaz nisu krive samo modne revije i način na koji je to sve organizirano, već prije svega kvaliteta narudžbi", kaže Nadine Barth, autorica knjige "Berlin Fashion".

Duo "c.neeon" svoje šarene kolekcije prodaje u 25 zemalja svijeta. Dvije dizajnerice su prave zvijezde u Japanu. Njihova se moda nosi od Islanda do Paname. No, u Njemačkoj Clara Leskovar i Doreen Schulz imaju problema s prodajom robe. Nijemci ne vole šarene stvari.

I Anouschka Hövener djeluje globalno. Glavno tržište za nju je Japan. U Berlinu dizajnerica ima nekoliko stalnih mušterija, no većinom u njezinom berlinskom dućanu kupuju turisti. Slično je i s Leylom Piedayesh (label "La la la"), čiji se pleteni šalovi prodaju posvuda u svijetu. Radi se o dizajnerici s mnogo kreativnog potencijala, ali pošto ona nije imala novca za pokretanje businessa u nekoj od najvećih modnih metropola, ona je otišla u - Berlin.

Strahovi mladih dizajnera

Pogotovo mladi dizajneri u Berlinu žive u stalnom strahu da će ih progutati veliki koncerni. Oni žele raditi samostalno, žele realizirati svoje ideje, i ne žele raditi na "daljinsko upravljanje". Često stranci prije shvate o kakvoj se robi radi, nego što to uoče Nijemci. Haljine nekolicine berlinskih dizajnera u Japanu su postale hit i prije nego što se u Berlinu uopće čulo za te modne labele, kaže Nadine Barth.

Promet i zarada, srećom, nisu jedina mjerila sreće mladih dizajnera. Stephan Schneider je preuzeo katedru na Berlinskom sveučilištu umjetnosti (UDK), iako je imao sličnu ponudu i iz Antwerpena. Schneider je svojevrsni nasljednik dizajnerske ikone Vivienne Westwood. Sada živi između Berlina i Antwerpena, gdje ima modni atelje. Inspiraciju za svoj posao često traži i na berlinskim ulicama. Svojim studentima kaže kako je za modu važno da se može nositi i svaki dan.

Za newcomere je u pravilu teško isplivati na površinu modne branše. Pa ipak, samo rijetki žele napustiti Berlin. Svi oni traže odgovor na pitanje, postoji li uopće nešto što se može nazvati tipičnim berlinskim stilom odijevanja? Modna novinarka Nadine Bath sa smiješkom na usnama kaže da takvo što ne postoji: "Karakteri su u Berlinu jednostavno previše različiti", odgovara ona.

Autorica: Sabine Oelze / sma

Odg. ur.: A. Šubić