Djetinjstvo u indijskim bordelima

Desetogodišnja Farzana sjedi na podu i crta jednog liječnika u bolnici dok obilazi pacijente. Trinaestogodišnji Haidar piše kako zamišlja svoju budućnost u kojoj će po zanimanju biti inženjer. Četrnaestogodišnja Neeta za to vrijeme sastavlja pjesmu koja govori o ptici koja živi u kavezu i sanja o slobodi.

Farzana, Haidar i Neeta samo su neka od djece koja su rođena i koja su svoj život do sada provela u siromašnoj četvrti u gradu Muaffarpuru u saveznoj državi Bihar u Indiji. Njihove su majke prostitutke, očevi nepoznati. U tzv. „crvenoj četvrti“ gdje žive, od nedavno se redovito sastaju u improviziranim prostorijama nevladine organizacije Parcham (Zastava) i tu crtaju, pišu, razgovaraju…Njihove slike i pisani radovi biti će objavljeni u slijedećem izdanju mjesečnika „Jugnu“ („Krijesnica“).

Riječ je časopisu kojeg izdaje spomenuta organizacija a u kojoj svoje radove mogu objaviti samo oni koji žive u „crvenoj četvrti“ i okolici. U pravilu, svako izdanje ovog lista sastoji se od oko 32 fotokopije crteža mališana, njihovih tekstova, priča njihovih majki, ali i izvještaja suradnika i aktivista organizacije Parcham.

Ponuditi drugačije perspektive

Cilj rada ove organizacije je djevojčicama ponuditi neku drugu životnu perspektivu od one njihovih majki, a dječacima otvoriti mogućnosti za put koji ne vodi u kriminal – kao što je to najčešće slučaj. „Mnoga od ove djece su prekinula pohađati školu. Bilo gdje da se nalaze, svuda osjećaju stigmu svog podrijetla. Rad u našim novinama pomaže im u otkrivanju talenata koje imaju, pruža im mogućnost eksperimentiranja kao i prostor za planiranje neke drugačije budućnosti, izvan četvrti u kojoj žive“, objašnjava voditeljica Parchama, Naseema.

Jedna od osnivatelja časopisa „Jugnu“ je i 19-godišnja studentica Nikhat; i sama kćerka jedne prostitutke. „Mnoge žene ne pronalaze nikakve druge mogućnosti za rad i zarađivanje osim u prostituciji. Ove „crvene četvrti“ su doista „crne rupe“ indijskog društva, a naš časopis im želi pomoći da isplivaju odavde“, kaže Nikhat.

Snovi koji trebaju postati stvarnost

Radom i korisnošću ove organizacije zadovoljan je i voditelj lokalnog ureda Crvenog križa, Paresh Prasad Singh. „“Jugnu“ dokazuje koliko sposobnosti i talenata ova djeca u biti posjeduju. Doista bi bila prava šteta da zauvijek ostanu „zatočena“ u četvrti u kojoj trenutno žive“, kaže on.

I doista. Mališani već sada imaju sasvim drugačije planove i snove o svojoj budućnosti. Primjerice, Farzana koja pohađa 4. razred osnovne škole kaže kako kada će „biti velika neće više živjeti ovdje gdje živi sada“. „Želim studirati medicinu i postati liječnica. Drugi će me poštivati kao i moju majku“, kaže ova djevojčica.

Njezina majka, Ruqsana vjeruje u kćerkinu viziju budućnosti i u njezine snove. „Optimistična sam i vjerujem da će se njezini snovi ispuniti. „Jugnu“ joj je već pomogao, pronašla je hrabrost i vjeruje u sebe. Uvijek ću biti zahvalna suradnicima organizacije Parchem jer su mojoj kćerki pokazali put izvan bordela“, kaže Ruqsana.