Do pravde pod svaku cijenu

Procesuiranje ratnih zločina počinjenih na području bivše Jugoslavije jedno je od najosjetljivijih regionalnih pitanja. Eksperti vjeruju da je protokol o suradnji u procesuiranju predmeta ratnih zločina, koji su BiH i Srbija potpisale početkom 2013. godine, doveo do konkretnih aktivnosti koje će ubrzati procesuiranje ratnih zločina.

Izaslanstva Tužiteljstva BiH i srbijanskog Tužiteljstva za ratne zločine nedavno su u Sarajevu razgovarala o konkretnoj suradnji u procesuiranju osoba s dvojnim državljanstvima koje su nedostupne jednoj ili drugoj državi. „Želimo razotkriti te osobe“, rekao je glavni tužitelj BiH Goran Salihović tijekom susreta sa srbijanskim tužiteljem za ratne zločine Vladimirom Vukčevićem.

Dvojna državljanstva više nisu prepreka za pravdu?

Salihović ističe da je Tužiteljstvo BiH srbijanskom pravosuđu uručilo suglasnost žrtava za procesuiranje dviju osoba zbog ratnih zločina počinjenih u Srebrenici. „Velika stvar je što su žrtve iz obiju država dale suglasnost za ovakva ustupanja predmeta i što su na taj način dale legitimitet našim aktivnostima“, kazao je Salihović.

Predsjednica udruženja „Majke enklava Srebrenica i Žepa“ Munira Subašić kaže da su preživjele žrtve genocida zadovoljne sporazumom koji Srbiji omogućuje procesuiranje osumnjičenih. „Nismo zadovoljne zato što vjerujemo Tužiteljstvu Srbije, niti zato što je to Tužiteljstvo nešto uradilo u proteklih 18 godina, nego zato što smatramo da se moraju suočiti s pravdom oni koji su do sada bili zaštićeni“, kaže Munira Subašić za Deutsche Welle.

Podijeljena mišljenja u BiH

Nisu svi u BiH zadovoljni ovim sporazumom. Predsjednica udruženja „Žene žrtve rata“ Bakira Hasečić nema povjerenja u srbijansko pravosuđe. „Svim ratnim zločincima, posebno onima iz agresorske Srbije, trebalo bi biti suđeno tamo gdje su zločine počinili. Vjerujem da je to mišljenje i većina žena žrtava seksualnog zlostavljanja. I dvojici visokih zvaničnika bivšeg Užičkog korpusa JNA (Jugoslavenske narodne armije) koji su nada mnom izvršili zločin treba suditi u BiH, a ne u Srbiji“, kaže Bakira Hasečić.

Bakira Hasečić pojašnjava da ne vjeruje pravosuđu koje „na osnovu fabriciranih dokaza bivše JNA proganja i uhićuje državljane Bosne i Hercegovine“. Ona podsjeća na slučajeve Ilije Jurišića, Ejupa Ganića i Jovana Divjaka. „Ja nemam povjerenja u pravosudni sistem Srbije. Mislim da nam je sporazum nametnut, kako bi nam sudili oni koji su počinili genocid, oni koji su izvršili agresiju. Kako da imam povjerenja u taj pravosudni sistem“, kaže za Deutsche Welle predsjednica udruženja

„Žene žrtve rata“

Srbijanski tužitelj Vladimir Vukčević smatra da su Srbija i BiH „krupnim koracima“ krenula u pravcu međusobne suradnje. On je i u Sarajevu ponovio da javnost u regiji do nedavno nije bila upoznata s obimom zločina koji su počinjeni devedesetih godina. „Smatram da naša javnost, javnost u regiji, nije ni svjesna što se sve odigralo na ovim našim prostorima, da tek sada mi saznajemo kakve su brutalnosti i bestijalnosti ovdje urađene i ako mi ne budemo surađivali u procesuiranju tih zločina, onda će nas buduće generacije osuditi“, rekao je Vukčević.

Munira Subašić smatra da nikada nije kasno za spoznaju istine. „Mi hoćemo vjerovati Vukčeviću i ostalima, a u stvari ćemo pratiti njihov rad. Bit ćemo i svjedoci na suđenju zločincima u Srbiji. Jedva čekam biti svjedokom na suđenju Milisavu Gavriću jer sam se u Potočarima 1995. godine 15 minuta borila s njim za život svoga sina, čije sam dvije kosti ukopala na mezarju u Potočarima 11. jula 2013. godine“, kaže Munira Subašić.

Članovi udruženja preživjelih žrtava rata bili bi sretniji da se osumnjičene za zločine počinjene u BiH procesuira pred bosanskohercegovačkim pravosuđem, no svjesni su da vrijeme prolazi i da neki zločini možda nikada neće biti procesuirani. Bakira Hasečić kaže da je pravda je spora i da mnoge preživjele žrtve možda neće dočekati presude počiniteljima zločina. „Zato je ipak bolje da ratni zločinci budu procesuirani bilo gdje nego nigdje“, kaže Bakira Hasečić.