Dobri filmovi su jedini spas

Iako bi vam se moglo učiniti da je to prije pet minuta izrekao netko od kinooperatera, izjava je stara gotovo stotinu godina. Ulomak je to iz članka objavljenom u časopisu "Photoplay" iz daleke 1918. godine.
Jedva da je bilo koja druga grana prošle godine zabilježila toliki pad kao kinematografska – broj posjetitelja 2005. pao je da četvrtinu u odnosu na godinu dana ranije, a promet se s 893 miijuna eura srozao na 745 milijuna.

Kina su očito bezuspješno pokušala praznija gledališta kompenzirati poskupljenjem ulaznica. U prosjeku je cijena veća za 15 centi i – opet u prosjeku – sada iznosi 5,85 eura. Kinooperateri su jedinstveni u ocjeni kako su loši filmovi razlog padu zanimanja za posjet kinematografima. Drugog objašnjenja nemaju, jer na količini naslova nije – u njemačka kina tjedno stigne i do deset novih filmova, no među njima su hitovi poput «Rata zvijezda» i «Harryja Pottera» koji su privukli 13 milijuna ljudi prava rijetkost.

Njemački filmovi kao spas

Ove godine prikazivači filmova trljaju ruke čekajući da distributeri dostave ekranizaciju Brownovog romana «Da Vincijev kod», a puno očekuju i od novog filma njemačkog komičara Michaela Bullyja Herwiga, «Hui Buh» - njegov film «Manituova cipela» i prošlogodišnja parodija na seriju o svemirskom brodu Enterprise branši su dolazili kao melem na ranu. U Njemačkoj su, inače, domaće produkcije, čak i kod ostvarenja sa znatno ozbiljnijom tematikom, vrlo dobro primljene. «Ono što je u Njemačkoj posljednjih godina sigurno dobilo znatno veći značaj jest nešto što bih nazvao potragom za vlastitom prošlošću,» kaže voditelj Europskog medijskog instituta u Dortmundu Jo Groebel. On podsjeća na «Untergang» u kojem su prikazani posljednji Hitlerovi dani, ili «Good bye Lenin» s pogledom na ponovno ujedinjenje dviju njemačkih država.
Ali ni to ne spašava stanje na kino tržištu – proteklih deset godina, nakon nevjerojatnih uspjeha kakve su imali filmovi poput Spielbergovog «Jurskog parka», munjevito su građena multipleks kina, sa šest do 20 dvorana, tako da ih je danas u Njemačkoj čak više od 1300 – prema stručnjacima za marketing, 500 do 600 previše. U njima se rijetko vidi publika starija od pedeset godina, a sve je manje i mlađih filmoljubaca, gledatelja od 16 do 29 godina, trenutno glavne ciljne skupine kinematografske grane.

Orijentirati se prema starijoj publici

Budući da su demografske projekcije pokazale kako će u Njemačkoj 2030. biti dvostruko više umirovljenika nego mladih, kinooperateri su već počeli razmišljati kako se preorijentirati na retrospektive, neovisne produkcije takozvanog Arthouse-filma. To danas uspjeva samo manjim kućama, s najviše 500 mjesta. Ali tamo ne samo da nema hollywoodskih blockbustera – u njihovom će se foajeu teško naći litra kokica ili tortilla chips prodornoga mirisa.

Ideje vlasnika njemačkih kino-dvorana tu ne prestaju, kaže Jan Oesterlin iz «Marketing kina budućnosti d.o.o.»: «Svakodnevica je u kinima već nekoliko godina znatno drukčija od onog što se često misli. Ondje su književni susreti redoviti, a prenose se i različiti koncerti – prošle je godine, primjerice, Robbie Williams održao koncert u Berlinu koji se uživo prenosio u četiri kina u Njemačkoj. Tu su DVD-premijere, prvenstva u kompjutorskim igrama koja se prenose na ekranu. Za to su upravo takva kina savršeno mjesto, jer su naravno dovoljno velika i imaju određenu logistiku.»

Za kina je crno tržište kobno

Tamo gdje kino danas najviše gubi poplava je DVD-ova, i to ne samo onih legalno kupljenih u trgovini od kojih je promet ionako već neusporedivo veći nego od prodaje ulaznica. S kino kartama prošle je godine napravljen promet od 700 milijuna eura, dok se prodajom DVD-ova .obrnulo više nego trostruko. Oesterlin ukazuje na puno ozbiljniji problem - na piratske kopije koje nanose golemu štetu: «Sa samo više od 11 milijuna ilegalno skinutih filmova branša je prošle godine ponovno morala zabilježiti gorak gubitak.» Oesterlin istodobno pomirljivo dodaje kako je kino ipak grana s ciklusima, u kojoj ima uspona i padova.
Krizu su kinematografi preživjeli sredinom prošloga stoljeća, kada se pojavila televizija, opstali su i u osamdesetima kada su svijet preplavili videoplayeri.