Dok se jedni prežderavaju, drugi umiru

Do srijede (18.11) sastaju se predsjednici vlada i država i visoko rangirani zastupnici u Rimu na summitu Svjetske organizacije za hranu i poljoprivredu FAO-a. Tema diskusije je globalna prehrambena kriza. Da li će sastanak pokazati put ka izlasku iz krize?

Kako bi se došlo do spoznaje da glad i siromaštvo idu rame uz rame, ne treba puno istraživati. 70 posto ljudi koji žive u ekstremnom siromaštvu, žive na selu. I ako seljak, koji bi u osnovi nas trebao prehranjivati, sam sebe ne može prehraniti, onda nešto nije u redu.

Zato je neshvatljivo da se do zaključka da ulaganje u seoski razvoj može pobijediti glad i siromaštvo, došlo tek sada. Sa sastankom na vrhu FAO-a se želi poticati pojačano ulaganje u seoski razvoj.

Uoči summita je generalni direktor FAO-a Jaques Diouf pozvao na simbolični štrajk glađu diljem svijeta kao znak solidarnosti s milijardama ljudi na svijetu, koji gladuju. Ali čak i da uspije nekolicinu ljudi potaknuti da poste 24 sata, od toga ne bi bilo puno koristi. Ono što treba kako bi se glad i siromaštvo učinkovito suzbijali je globalna promjena razmišljanja.

Konjunkturni paket je staromodan

Ako želimo promjene na bolje onda se hrana, okoliš, klima, gospodarstvo i financije moraju temeljiti na dugotrajnosti, a ne na potrošnji. Predloženi konjunkturni paketi predstavljaju ostatak potrošačke filozofije i idu u suprotnom pravcu. Već ih je 1972. „Club of Rome“ u studiji „Ograničenje rasta“ nazivao zastarjelim.

I nova njemačka vlada želi potrošnjom potaknuti konjunkturu. Kupovnom groznicom protiv krize? Potrošnjom protiv gladi? Računica ne drži vodu – ni protiv prehrambene krize ni protiv financijske ili klimatske krize. Kako god okrenuli, trošiti može samo onaj, koji može platiti. I to čini na račun onih, koji nemaju ništa. Zato danas nedostaje hrane za milijardu ljudi, dok istovremeno isti broj ljudi pati od pretilosti.

I kada bi se delegacije u Rimu pokazale solidarnim te krenule u 24-satni štrajk glađu, to ne bi ama baš ništa promijenilo na temeljnom problemu raspodjele hrane na planetu. Ne bi bilo ništa bolje od opaske francuske kraljice Marie Antoinette o narodu, koji gladuje: „Jao, siromašni nemaju kruha? Pa neka onda jedu kolače.“

Autor: Helle Jeppesen/ M.jeličić

Odg. ur.: Z. Arbutina