Domino-efekt recesije

Nakon banaka i automobilska industrija je potražila utočište kod političara kako bi ih država izvukla iz nevolja. Ona im je razmjerno rado izašla u susret: na primjer, smanjivanjem poreza za nove automobile koji štede gorivo. Ali, pred uredima političara se već polako stvara red koji će postajati sve duži kako kriza odmiče. Njemačko izdanje Financial Timesa navodi samo neka od područja koja su - ili će biti pogođena recesijom.

Kemijska industrija

Slično kao automobilska i kemijska industrija se može smatrati ključnim gospodarskim segmentom Njemačke. BASF je već u nevoljama i Berlin teško može dopustiti da 900 tisuća zaposlenih u ovom sektoru zapadnu u prevelike poteškoće. Oni zapravo ne traže toliko novac, koliko ih muče odrednice o ekologiji i osobito o naplati za suvišni ugljični dioksid.

Energetska industrija

Koliko god da tamo uglavnom i dalje lete čepovi pjenušca od zarada, i energetski sektor se sjetio kako bi kriza bila dobra prilika da političari malo popuste u odrednicama o gradnji termoelekrana ili - možda ipak atomskih elektrana?

Građevinski sektor

Jer, kako kažu u energetskim koncernima, najbolji put iz krize su veliki građevinski zahvati. U građevini se slažu - i tamo je raspoloženje sve lošije. Banke sve teže daju kredite i tvrtkama i pojedincima tako da se i sve teže odlučuje na gradnju. Strojevi stoje, a radnici moraju na prisilni odmor.

"Posuđeni" radnici

Tek s krizom je na vidjelo izašla mračna pozadina gospodarskog napretka: sve manje tvrtki same zapošljavaju radnike, nego je sve više tvrtki koje zapošljavaju i "posuđuju" kvalificiranu radnu snagu. Naravno da su oni prvi koji ostaju bez posla kada je poduzeće u teškoćama. Po nekim procjenama, već do kraja ove godine bi 250 tisuća takvih "posuđenih" radnika moglo ostati na ulici.

Maloprodaja

Tko je na ulici, taj ne kupuje mnogo. Božić se bliži i to je obično razdoblje kada se kupuje više nego ikad. Ali, iz sektora maloprodaje slute kako bi ovo mogao biti jedan od najgorih prosinaca od kako se pamti. Svaki drugi trgovac se boji kako će i sljedeće godine biti loše. Već ove godine su trgovačke kuće Hertie i SinLeffers otišle u stečaj - sljedeće godine bi ih moglo biti i više.

Mediji

Propale trgovine ne trebaju reklamu. Bez reklama nema novca za novinarstvo - osobito kritično novinarstvo. Diljem Njemačke je već počelo rezanje budžeta redakcija. Ako političari u sljedećoj - godini parlamentarnih izbora - ne žele stajati pred loše raspoloženim novinarima, trebaju se sjetiti hitnih mjera.

Crkve

I crkve su žrtve: one žive od crkvenog poreza koji plaćaju zaposleni. Ali su ponekad i same krive: Evangeličko-luteranska crkva Oldenburga je 'prokockala' 4 milijuna i 300 tisuća eura kada se preko kućne banke ponadala dobiti - od kuće Goldman Sachs. Doduše, "Tko kuću života gradi samo na vidljivom i materijalnom, gradi na pijesku" - još u listopadu je rekao papa Benedikt XVI. Ali novac pomaže, makar onda dolazio od države: osobito za čitav niz bolnica, škola i vrtića koje crkve imaju u Njemačkoj.

Milijarderi

I oni su se sjetili države: vlasnik Ratiopharma Adolf Merckle je zatražio jamstvo savezne zemlje Baden-Württemberga makar sjedi na milijardama. Nije u tome jedini, ali tu je odgovor već stigao: ne dolazi u obzir. Konačno, Merckle se prevario špekulirajući s dionicama Volkswagena. A da je ubrao dobit, bi li je uplatio u državnu blagajnu? (FTD, aš)