Donorski organi od smaknutih osuđenika

Kao i u svim drugim državama svijeta i u Kini postoji puno pacijenata koji godinama čekaju na presađivanje odgovarajućeg organa. Oko milijun Kineza treba novi bubreg, 300.000 novu jetru. No, svake godine je na raspolaganju samo 10.000 organa. Veliki broj tih organa potječe od smaknutih zatvorenika. Kineske vlasti ne objavljuju podatke o izvršenim smrtnim kaznama, no organizacija Amnesty International (AI) polazi od nekoliko tisuća smaknuća godišnje.

Tu praksu transplantacije organa koji potječu od osuđenika omogućava odredba iz listopada 1984. godine, koju su donijeli Vrhovni narodni sud, Vrhovno narodno državno odvjetništvo i četiri nadležna ministarstva. Tom se odredbom dopušta oduzimanje organa u tri slučaja: ako osuđenik nema obitelji, ako je svojevoljno pristao na donaciju ili ukoliko na to nakon izvršenja smrtne kazne pristane obitelj smaknutoga.

Otrov umjesto metka

No, Sarah Schäfer iz AI-a smatra da zatvorska ćelija kao izvor organa za transplantaciju otvara brojne mogućnosti zloupotrebe. Ona kaže da osuđenicima na smrt nije lako izboriti svoje pravo na odbijanje darivanja organa te da se zato ne može govoriti o stvarnom dobrovoljnom doniranju.

Nekada je u Kini smrtna kazna izvršavana strijeljanjem, no danas se koristi injekcija s otrovom. To je pogodnije za kasniju transplantaciju budući da se time organi ubijenoga ne oštećuju. Liao Tienchi je godinama radila za fondaciju Laogai Research Foundation sa sjedištem u Washingtonu, koju je osnovao borac za ljudska prava Harry Wu. Ta organizacija dobro poznaje uobičajenu praksu kineskog pravnog sustava. "Kako bi se mogli upotrijebiti organi smaknutog zatvorenika, kod izvršenja smrtne kazne se laže. Tako osuđenik ne zna je li u injekciji samo sredstvo za uspavljivanje ili smrtonosni otrov", kaže Liao Tienchi.

Tradicija protiv donacije

Kineska vlada je 2007. godine zabranila trgovinu organima i dvije godine kasnije u 10 kineskih pokrajina uvela sustav za darovanje organa. Unatoč tome, potražnja i dalje ne može biti zadovoljena. Zato ne čudi da se još uvijek provodi praksa korištenja organa od smaknutih zatvorenika. Kako bi se spriječila zloupotreba, kinesko Udruženje liječnika je još 2007. godine zatražilo da se uvede pravilo prema kojem će osuđenik moći darovati organe samo svojim rođacima. No, taj prijedlog nije usvojen, ali je zamjenik ministra zdravstva istaknuo da se poštuju sva prava osuđenika te da se od njih uvijek traži pismena suglasnost za donaciju.

Liao Tienchi je pozvala sve kineske građane da sudjeluju u donaciji organa. Ona ukazuje na uobičajenu praksu u SAD-u, gdje je u vozačkoj dozvoli upisano pristaje li njezin vlasnik na donaciju organa u slučaju smrtne nesreće. No, u Kini se darovanju organa suprotstavlja stara tradicija prema kojoj se mora sahraniti nedirnuto tijelo umrloga. Osim toga, nepovjerenje ljudi je veliko. Mnogi vjeruju da su zbog korupcije ionako povlašteni samo bogati pacijenti. Za Liao Tienchi su zato za uspješni sustav darivanja organa nužni transparentnost, sudjelovanje javnosti i neovisno pravosuđe. A od svega toga je Kina danas još uvijek vrlo daleko.

Autorice: Ying Yang/A. Jung-Grimm

Odg. urednik: Anto Janković