Država na prisilnom odmoru

Jeffrey Dutton možda ne pripada u "hot shoot" američke visoke politike, ali je navikao kretati se i u najvišim krugovima. Četrdesetak mu je godina, jedva da ga se ikad može vidjeti bez odijela i kravate jer je zamjenik direktora odjela američkog ministarstva trgovine. On je zadužen za međunarodne trgovinske odnose, a njegova osobna specijalnost je od presudne važnosti za vanjsku trgovinu njegove domovine: trgovinski odnosi s Kinom.

Njegov telefon inače jedva da prestaje zvoniti, ali ovih dana se moraju strpiti i kineski partneri, baš kao i sugovornici iz Europske unije s kojima pregovara o zajedničkom transatlantskom prostoru slobodne trgovine. Svi ti pregovori su ovih dana prekinuti jer je Jeffrey Dutton jedan od preko 800 službenika američke vlade koji su na prisilnom odmoru.

Zato ga, mada je radni dan, susrećemo u kavani, a on nosi kratke hlače i majicu. "Pokušavam sve to gledati pozitivno", objašnjava i odlučan je najbolje što može iskoristiti ovo vrijeme bez posla: "U posljednja dva dana sam već tri puta bio na jogi povrh mog svakodnevnog trčanja."

Odluka koju nitko nije želio

Ozračju odmora pomaže i prekrasno vrijeme koje vlada američkim glavnim gradom, ali Dutton se ipak ne može posve prepustiti užicima: "U listopadu imamo vrijeme kao da je kolovoz. To je prekrasno! Ali ima trenutaka kad sam frustriran. Moj dnevni ritam se potpuno promijenio i to nije bila moja odluka."

To je bila odluka nadležnog ministra. Iako je Dutton uvjeren da je njegov posao važan za njegovu domovinu, boljelo je kad je i on bio svrstan u "non essential", među suradnike čiji rad "nije od presudne važnosti" za funkcioniranje države i poslan na prisilni neplaćeni odmor. Čak i ne računajući gubitak prihoda, to je i psihološki bio težak trenutak jer neke njegove kolegice i kolege ipak i dalje rade u ministarstvima. "To doista nije fer prema nama koji smo poslani na odmor. Mi smo, da tako kažemo, kolateralna šteta djetinjastog ponašanja Republikanaca i Demokrata koji se nisu uspjeli dogovoriti o proračunu u Kongresu."

Jer ni ministar nije kriv što je Dutton na odmoru i posljedice se već uvelike osjećaju: ministarstva praktično više ne funkcioniraju, a nema nikoga tko bi se brinuo i za međunarodne obveze. Na primjer, pogođeno je i zasjedanje Međunarodnog monetarnog fonda koje se treba održati u Washingtonu.

Paraliza političkog života

Jer, mada se u medijima stječe dojam kako je na političarima da nešto odlučuju i dogovaraju, u pravilu oni jedva da znaju o čemu se uopće treba raspravljati. Na međunarodnim susretima su upravo "šerpe", tehnički suradnici ti koji dogovaraju detalje jer bi inače političarima preostalo tek da ispijaju kave i međusobno pričaju viceve. Posljedice tih odmora idu sve do vrha - i predsjednik Obama je već morao otkazati neke svoje posjete.

Ukupno je pogođeno oko 800 tisuća državnih službenika, ali tek sićušan broj među njima i prosvjeduje zbog prisilnog odmora. Tako i list Washington Post objavljuje fotografiju tek šačice prosvjednika, a članak je naslovio "Otvorena pljuska". To Europljani možda ne mogu shvatiti, ali Dutton nam objašnjava kako mnogi ne prosvjeduju jer im se čini da će njihova situacija time biti još beznadnija.

Tako se događa da i u glavnom gradu Sjedinjenih Američkih Država i u uredovno vrijeme zatičemo muškarce na mjestima gdje očito nisu svaki dan. U blizini Washington National Cathedral čiji tornjevi strše s najvišeg mjesta u gradu susrećemo Johna Sikkinga koji vozi svoju kćerkicu u dječjim kolicima na šetnju.

Na tisuće ih je indirektno pogođeno

Doduše, on nije zaposlen u nekoj državnoj službi, ali je i on uvelike pogođen. On je takozvani "Federal Contractor", zaposlenik po državnom ugovoru i sa svojim poduzećem radi za državne ustanove. Obzirom da su i te ustanove paralizirane, ni on ne dobiva radne naloge. Mnoge njegove kolege i konkurenti žive u strahu, priznaje Sikking. Ne znaju koliko dugo će izdržati s novcem koji imaju i misli da će takva paraliza potrajati još tjednima.

Za početak se prilagodio tim okolnostima, makar su tu krediti koje treba plaćati, a tu su i svakodnevni troškovi koji postaju sve veći teret kako traje blokada oko proračuna u Kongresu. "Provodim dane donekle korisno: na sreću, moja žena ne radi za vladu. Tako se onda ja bavim djecom kad ona nije kod kuće, a brinem se i za domaćinstvo."

To su tek neki od brojnih primjera. Washington je inače prepun života, ali ovih dana je tamo mirno. Podzemna željeznica prometuje s gotovo praznim vagonima, mnogi muzeji i parkovi su zatvoreni. Čak i vojno groblje i spomenici palima u ratovima su isprva bili zatvoreni za posjetitelje, ali se to ipak nije dugo održalo. Već sljedećeg dana su došli veterani koji su i invalidskim kolicima zaobilazili prepreke na ulazu.

"Znamo, o znamo da alkohol škodi..."

Ipak, i Sikking priznaje kako se promijenila atmosfera u gradu: "Sve izgleda kao da je nedjelja. To utječe i na poslove u gradu. Mnogi namještenici štede novac tako da onda i ostaju u svojim kućama u predgrađu. Ne dolaze u grad na jelo ili da se nađu s nekim uz piće."

A kad smo kod pića, tješe li se ljudi uz čašicu? To smo pitali u jednom od brojnih "Liquor Stores", ali su nam tamo rekli da posao ide kao što je uvijek išao. Ipak, Dan Haas, jedan od trgovaca vinima u glavnom gradu, nada se kako bi se to moglo promijeniti: "Poznato je da vino čini sretnim i pruža utjehu. Kad su ljudi nesretni, ne rade i nemaju novca, onda je to sigurno dobro za ovaj moj posao."