Dužnička (europska) unija

Bio je to jedan od najdužih sastanaka na vrhu EU-a u skoro 20 godina. Kada je predsjednik  Europskog vijeća Charles Michel na Twitteru napisao samo jednu riječ "Deal!" u pet sati i 31 minutu u utorak ujutro bilo je to istodobno oboje: i olakšanje i zanimanje za to što je sporazum konačno pokrenuo s mrtve tačke.

Oni koji se sjećaju samita tokom krize eura od 2009. - 2012. godine na kojima se konstantno ponavljalo "make-or-break" (ili ćemo postići dogovor ili će se EU raspasti) mogli bi se nasmijati ideji da bilo što "povijesno" može biti postignuto na nekom od ovih skupova. No ovaj sporazum je zaista od povijesnog značaja. Prvi put se EU obvezala na jednu formu dužničke unije.

EU je naime postigao dogovor o sedmogodišnjem proračunu (službeno nazvan višegodišnji financijski okvir) u visini od 1.074 bilijuna eura. Povijesni je fond za oporavak nakon pandemije koji iznosi 750 milijardi eura. 390 milijardi eura iz tog fonda će biti dodijeljeno zemljama EU-a kao bespovratna sredstva, a 360 milijardi kao kredit. 

Francuska, Njemačka i Europska komisija su željele da umjesto 390 milijardi eura ovaj iznos bude 500 milijardi. No iako je ta suma smanjena ovo je prvi put da EU dodjeljuje bespovratna sredstva u tim razmjerima.

Naredna generacija EU-a

Fond od 390 milijardi eura na ime bespovratnih sredstava je važan element ovog sporazuma. Taj novac je dio Fonda koji iznosi 750 milijardi eura, a koji je službeno nazvan "Next Generation EU" (Naredna generacija EU-a). Europska komisija će sav taj novac posuditi izdajući obveznice sa rokom otplate od tri do 30 godina. Planirano je da se novac počne vraćati od 2027. godine, a da do kraja bude vraćen do 2058. godine.

Od ovih 390 milijardi eura, oko 80 posto (312.5 milijardi) će biti dodijeljeno tzv. Fondu za oporavak i rezistentnost EU-a. Države članice Unije će imati pristup tom Fondu u razdoblju od 2021. - 2023. godine. Ostatak bespovratnih sredstava – 77,5 milijardi eura – će biti dodijeljeno postojećim budžetskim programima Unije kojima se dodjeljuju bespovratna sredstava.

Tih 312,5 milijardi eura je najvažniji dio kompletnog sporazuma. Da bi mogle koristiti ova bespovratna sredstava države članice moraju pripremiti nacionalni plan oporavka koji podrazumijeva i davanje određenih obećanja.

Koja su to obećanja? Priopćenje Europskog vijeća nakon samita unosi malo svjetlosti: "U skladu s načelima dobrog upravljanja državom države članice će pripremiti nacionalne planove za oporavak i rezistentnost za razdoblje od 2021.-2023. Oni će biti u skladu sa specifičnim prijedlozima za pojedinu zemlju i u skladu s klimatskom i digitalnom tranzicijom. Konkretnije, potrebni su planovi za poticanje privrednog rasta i otvaranje radnih mjesta i jačanje 'ekonomske i društvene rezistentnosti' zemalja EU-a."

Drugim riječima zemlje članice moraju izraditi planove za ekonomske reforme u skladu s klimatskim i digitalnim potrebama. Druge reforme povezane s pitanjima poput prava radnika i pitanja mirovina su, ovisno od pojedinačne države, također obvezne.

Mehanizam blokiranja

Jedna od točaka o kojoj se najviše diskutiralo u Bruxellesu bio je način na koji će sredstva biti dodijeljena. Originalni planovi su uključivali kriterije koji su bili prije korona-krize, ali sada će raspodjela financijskih sredstava biti izričito povezana s ekonomskom štetom nastalom uslijed pandemije. To će voditi tome da Italija i Španjolska dobiju velike iznose. No u teoriji će i druge zemlje EU-a imati koristi u određenoj mjeri. Također će postojati mehanizmi upravljanja kojima se državama članicama omogućava prigovor ako smatraju da druge članice ne ispunjavaju reforme koje su obećale. Države članice mogu blokirati isplatu financijskih sredstava i do tri mjeseca, ali zadnju riječ ovdje ima Europska komisija.

Kako će novac biti vraćen?

Najznačajnije pitanje vezano za Fond za oporavak je kako će novac koji se posuđuje na financijskim tržištima u konačnici biti financiran. U konačnici iznos od 750 milijardi eura je prilično velik. Od toga iznosa 360 milijardi eura će vraćati države članice pojedinačno u skladu s iznosom kredita kojeg dobiju. Preostalih 390 milijardi eura će zajednički vratiti EU. Kako bi se postigao ovaj sporazum napravljeni su kompromisi među državama članicama u odnosu na njihove prvobitne prijedloge.

Prvobitni plan u visini od 500 milijardi eura u svrhu bespovratnih sredstava uključivao je prijedloge kolektivnog ulaganja EU-a u područja zdravstva, migracije i raznih drugih programa EU-a. Međutim veliki dio sredstava namijenjen u te svrhe je jako smanjen kako bi se osiguralo da glavni dio bude usmjeren na ekonomski oporavak pojedinih zemalja članica.

EU je također izradio plan nazvan "New Own Resources" (Novi vlastiti resursi) za koji je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen rekla da će biti "usko povezan s otplatom". U teoriji se on odnosi na nova sredstava koja će EU koristiti za vraćanje duga.

Prvobitni plan je bio da će se novi klimatski i digitalni porezi slijevati u zajedničke blagajne EU-a i služiti protiv zaduživanja. Međutim sve što je dogovoreno ovoga tjedna u Europskom vijeću bio je porez na plastični otpad. Postoji obveza provjere dodatnih "novih vlastitih resursa" kao što je porez na ugljik i drugi, ali o tome nije postignut dogovor i shodno tome se trenutno ne može računati da će se na taj način bilo što financirati.

Također s obzirom na to da se o Fondu za obnovu pregovaralo uz sedmogodišnji proračun EU-a tzv. "štedljive nacije" (Nizozemska, Austrija, Švedska i Danska), kao i Njemačka su dobile popuste na njihova godišnja izdvajanja u budžet EU-a.

Sve ovo doprinosi činjenici da će ovaj sporazum, iako potencijalno esencijalan za ekonomiju EU-a u trenutku kada se ona nalazi u velikoj nuždi, također vjerojatno biti i veliko opterećenje za budžete u budućnosti.