Dvadeset godina od "službenog" raspada Jugoslavije

Prema mišljenju „Badinterove komisije“, nazvane po predsjedavajućem, francuskom pravniku, Robertu Badinteru, SFRJ se raspala, a granice između bivših federativnih jedinica uzete su kao državne granice novonastalih zemalja, koje se silom ne mogu mijenjati. Taj zaključak je donesen 29.11.1991. Danas, dvadeset godina kasnije, u Centru za europsku politiku u Bruxellesu smatraju da je put osnivanja novih balkanskih država bio trnovit, ali se okončao s uglavnom dobrim rezultatima: „Badinterov izvještaj poslužio je kao neka vrsta olakšanja, pravnog i diplomatskog za EU da prizna neovisnost država nastalih raspadom nekadašnje Jugoslavije. Izvještaj je u najvećoj mjeri zasnovan na već uspostavljenim međunarodno-pravnim osnovama, na prvom mjestu na Konvenciji iz Montevidea iz 1933. godine koja je položila principe za definiranje država“, kaže za Deutsche Welle Michael Emerson iz Centra za europsku politiku.

Kriza na Zapadnom Balkanu gotova, uz dva izuzetka

„Badinterova komisija“, koja je osnovana 27.8.1991, a svoje prvo mišljenje donijela 29.12. iste godine, imala je pet članova. Pored predsjedavajućeg, Roberta Badintera, tadašnjeg predsjednika Ustavnog suda Francuske, tu su bili i predsjednici ustavnih sudova Njemačke, Italije, Španjolske i Belgije. Emerson naglašava da mišljenja ovakve vrste imaju svoje mjesto u međunarodnim odnosima, pri čemu ugledni pojedinci s područja međunarodnog prava mogu dati svoj doprinos u rješavanju kriznih situacija u svijetu. Tako je prema Emersonovom mišljenju kriza na Zapadnom Balkanu gotova, uz dva izuzetka.

Prvi od njih je Kosovo, koje ostaje otvoreno pitanje, jer je u vrijeme donošenja mišljenja bilo sastavi dio federativne republike Srbije: „Njegov prethodni status je jedna stvar, dok se postavlja pitanje je li Kosovo imalo opravdan razlog za secesiju od Srbije. Prema principima međunarodnog prava dobro definirani teritorij i narodi koji imaju mogućnost upravljanja i koji su pretrpjeli tešku nepravdu od druge strane često postanu slučaj za secesiju“, kaže on.

Drugi izuzetak, prema Emersonovom mišljenju, jes BiH, koja je i dalje „mjesto bez vodstva“:„Mir je očuvan u BiH i to je dobro, ali ustavni sustav loše funkcionira. Ne mislim da Republika Srpska ima namjere da se odvoji i pripoji Srbiji, ali situacija je neobična i nefunkcionalna“, kaže Emerson.

Što bi bilo kad bi bilo..

U Centru za europsku politiku zaključuju da je dvadeset godina od raspada nekadašnje Jugoslavije, regija uglavnom u miru i da postupno napreduje.„Europske integracije idu svojim tijekom, sporo, ali to je prirodno jer prilagođavanje europskim standardima nije samo tehnički već i duboko socijalni i politički proces“, zaključuje Emerson.

Istodobno, prema procjenama nekih regionalnih demografa i analitičara, da nije došlo do raspada nekadašnje Jugoslavije, ona bi sada mogla imati populaciju od 22,5 milijuna stanovnika, bila bi primljena u EU u okviru proširenja iz 2004. i vjerojatno bi već bila i članica NATO.

Autorica: Marina Maksimović, Bruxelles

Odg.ured: Željka Telišman